Kapetanov čičak

Dan nakon što je grčki sudac dubrovačkog kepetana Kristu Laptala, na zaprepaštenje valjda cijele Hrvatske, osudio na 14 godina robije, uvijek “vrlo dobro obaviješteni” Ivan Zvonimir Čičak je, čudeći se tome zaprepaštenju, zapravo poručio čitateljima da se toj drakonskoj kazni i ne treba toliko čuditi. Jer da on zna “iz svojih izvora”, a u čiju pouzdanost, dakako, ne treba sumnjati, da je kapetana zbog droge pratila i naša policija i, da ga nisu uhapsili Grci, da bi ga uhitili naši!

A da je sve to saznao “od visokog policijskog izvora”. Policija i ministarstvo su to demantirali, ali Čičak je bio uporan baš kao čičak, uvjeren u svoj “visoki policijski izvor”. Demantiranja nisu Čička pokolebala. Dapače. Čak je sazvao i “konferenciju za novinare” kako bi se samoobjasnio. Od svojih tvrdnji nije odustao. Da ga je grčki tužitelj pozvao za svjedoka, valjda bi se i odazvao. Kakvo bi pak to svjedočenje bilo? Pouzdano kao i Čičkov “visoki izvor”!

Gdje je sada, nakon što je grčki sud kapetana Laptala oslobodio, taj Čičkov tako pouzdan “visoki policijski izvor”? Sada na gotovo istim stranicama na kojima je Čičak naivne, a začuđene i ogorčene, razuvjeravao da ne budu lakovjerni i bedasti glede dubrovačkog kapetana, nakon što sudac na njemu nije našao krivnje, čitamo – kao da Čičak nekoć ništa nije ni pisao – dirljivu sagu o nevinom kapetanu!