Mnogo se govori o pravnoj državi: o nastojanjima da se u Hrvatskoj
ostvari vladavina prava. Zaštita prirode i
okoliša nije samo predmetom dobre volje, brige i
požrtvovnosti građana – ona mora biti poduprta odgovarajućim
zakonodavnim normama. Za Europsku uniju, priključenje kojoj ostaje
stalno nastojanje Hrvatske, poznato je da ju nazivaju i Unijom prava:
prava čovjeka, prava regije, prava nacije, a time i prava
okoliša.
U ovoj posljednjoj kategoriji nalaze se neke od osnovnih
poteškoća hrvatskog zakonodavstva: bi li država prava morala
štititi i biti štićena neodgovarajućim zakonima?
Hrvatski je sabor 2005. godine prihvatio treći, od stvaranja neovisne
hrvatske države, Zakon o zaštiti okoliša. Zapravo
je to treći promašaj hrvatskog zakonodavstva u usklađivanju
brige za okoliš s nastojanjima koja su utemeljena u
razvijenom svijetu. O nekim, bitnim, činjenicama u raskoraku između
hrvatskog okolišnog zakonodavstva i onog u svijetu kojem
težimo, raspravlja se ovdje.
Naredi i
kontroliraj
Temeljem je našem zakonodavstvu, u mnogim područjima,
načelo: naredi i kontroliraj. Administraciji odgovara takav stav jer ih
lišava odgovornosti od krivih odluka donošenih iz
dana u dan. U okolišnom zakonodavstvu Europe to je načelo
bilo osnovicom 1960-ih godina. U manjku boljih rješenja, ili
nakon pravne praznine u zaštiti okoliša, to je
načelo, tada, smatrano dobrim. Stvarani su brojčani standardi
dopuštenih i nedopuštenih utjecaja na
okoliš. Jedan od primjera djelovanja u tom smislu bilo je
određivanje (naredba) najveće dopuštene koncentracije
živinih spojeva u ribama i drugim morskim vrstama za ljudsku prehranu.
Povijesni podaci, koji su pokazivali da u Mediteranu nije nikad bilo
poznatih slučajeva trovanja živom, iako nije bilo nijedne vrste, koja
je imala manju koncentraciju žive od one dopuštene zakonom,
odnosno naredbom. Slijedom te naredbe nijedna morska vrsta iz
Mediterana ne bi se smjela pojaviti na tržnicama Europe. Ispravak tog
pogrešnog načela nije dugo, usprkos nastojanjima
znanstvenika, mogao prodrijeti u zakonodavstva europskih zemalja, pa
tako ni u zakonske norme naše bivše države. Dugo
je trebalo da se europski propisi normiraju prema znanstvenim
iznašašćima putem prilagodbenih zahvata. Ovaj je
primjer bitan jer je upozorio na razliku u stanju, koje je prirodno
onečišćenje, u odnosu na ono kojim čovjek uzrokuje
štetu za zdravlje, ili štetu u
okolišu, i koje se naziva zagađenjem.
Zabrane se rijetko kada mogu provoditi onako kako ih administrativno
zakonodavstvo želi. Primjerom je plastični otpad: onaj u kojem trgovina
prodaje tekuće prehrambene proizvode. Plastični otpad u mnogim svojim
oblicima postaje jedan od ključnih problema zaštite
okoliša.
U razvijenom svijetu već je 1970-ih godina uočen taj manjak
zakonodavnih normi. Uveden je princip poticaja i kazni, mrkve i batine.
Ako uradiš onako kako je za okoliš povoljno, bit
ćeš nagrađen! U suprotnom, čeka te kazna. Kada je u
Hrvatskoj Fond za zaštitu okoliša počeo plaćati,
iako skromno, skupljanje otpadne plastike, uspjeh je bio iznad
očekivanja: ta je plastika nestala s otpada. Pouka je, na žalost,
mimoišla tvorce Zakona o zaštiti
okoliša: on je ostao u okvirima, u Europi davno prevladane
norme naredi i kontroliraj. Poticaja nema. U danas aktualnoj borbi
protiv utjecaja na promjene klime princip naredi i kontroliraj upravo
je paradigma nedjelotvornosti i neuspjeha. Ali s tim, u svijetu
dokazano neuspjelim oblikom zakonodavstva, Hrvatska mora u svom
najnovijem zakonu i dalje živjeti.
Onečišćenje i
zagađenje
Hrvatsko je selo, možda prije dva i više stoljeća, iskustvom
znalo za jednu činjenicu. Obavljanje nužde, i čovjeka i stoke, ne može
se spriječiti, pa ni zabraniti, iako je ono, neosporno,
onečišćavanje okoliša. Ono što se može
spriječiti jest nanošenje štete
okolišu – zagađivanje. Hrvatski je seljak znao da
štalu ili poljski zahod mora na svom posjedu smjestiti tako
da spriječi donos onečišćenja u bunar s pitkom vodom. Zato
da spriječi zagađivanje vode, štetu nanošenu
fekalijama.
Hrvatski zakon u 21. stoljeću, kao ni oni prije njega, ne poznaju pojam
zagađivanje. Ne koristi se tradicionalno iskustvo hrvatskog sela, a
još manje okolišne stečevine suvremene Europe.
Sve što hrvatski zakon poznaje jest samo
onečišćenje. Onečišćivač plaća –
zakonska je norma hrvatskog zakona. I predviđene su kazne za
onečišćivače, ovisne o tome, naravno, kako i kada će se
administrativac odlučiti, odnosno na koga će ih primijeniti (svakako ne
na samog sebe!). Koje li moći administracije iz selektivne primjene
zakona! Odnosno: kazna se neće primjenjivati ni na koga (zamislite
sudske sporove pred europskim sudovima, kada bi se nekog
onečišćivača kaznilo!). Razvijeni svijet kažnjava
zagađivanje – nanošenje štete zdravlju
ljudi, stanovništu ili dijelovima okoliša. Taj
svijet poznaje isključivo načelo zagađivač plaća. Samo za dokazanu
štetu ljudskom zdravlju ili okolišu.
Ono što ostaje bez odgovora jest pitanje: kome postojeće
stanje odgovara i zašto? Hrvatski pravnici imaju prilike za
dobro obrazovanje. Neadekvatan zakon nije ni previd ni slučajna
pogreška. On je izrazom nečijeg interesa.
Jedna je istina poznata: bolji je manjak zakona nego njegovo službeno
zanemarivanje. U ovom, našem, slučaju striktna primjena
neodgovarajućeg zakona nanijela bi Hrvatskoj samo štetu.
Kako u praksi provoditi neodgovarajuće zakone?
FOTO More s tri strane, privatni bazeni i pet zvjezdica: Hrvatska ima novi luksuzni kamp, prvi gosti već su stigli
Aminess Avalona Camping Resort ima čak 180 bazena, a na vrhuncu sezone zaošljavat će 170 radnika
Umro glasoviti jugoslavenski sportaš. Pamte se njegovi okršaji s Draženom Petrovićem i slavnim Grkom
Ostat će zapamćen kao odličan bacač 'trica' u dresu svog kluba, igrao je i protiv košarkaških velikana poput Dražena Petrovića i Nikosa Galisa, a rođen je na Kosovu.
Odzvonilo svima koji bez dobrog razloga dolaze na hitnu: Uskoro počinje naplata
Riječ je o, prema mnogima, najstresnijoj grani medicine i većina ne želi čitav radni vijek provesti u toj razini stresa
Karcinom gušterače jedno je od najzloćudnijih oboljenja probavnog trakta, no zašto mu se ne posvećuje dovoljno pozornosti?
Specijalna bolnica Radiochirurgia Zagreb i „Rechts der Isar“, sveučilišna bolnica Tehničkog sveučilišta u Münchenu – jednog od najboljih fakulteta u Njemačkoj, potpisali su Ugovor o suradnji, što donosi novu eru u liječenju tumora te predstavlja suradnju koja se odnosi na korištenje naprednih tehnologija i vrhunske kirurgije u borbi protiv tumora, kao i dijeljenje znanja o najmodernijim medicinskim rješenjima za kirurško, radiokirurško i hibridno liječenje bolesti.
Znate li da nije isto vježbati u 20ima ili 50ima i kako prilagoditi vježbe za svoju životnu dob
Kroz različite faze života, potrebe našeg tijela se mijenjaju, a bojanje zidova se ističe kao idealna tjelovježba za sve starosne skupine, angažirajući različite mišićne skupine, poboljšavajući koordinaciju i ravnotežu, te pružajući pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje.