Kako je Kaptol naljutio Sanadera

Šteta. Premijer Ivo Sanader nije dobro primio izjavu Komisije HBK Iustitia et pax o gospodarskoj krizi. Štoviše, kao da je od predsjednika Mesića preuzeo brzopotezni stil i odgovorio neka mu njegov glasnogovornik pošalje imena članova te crkvene komisije, kako bi ih uključio u svoje Ekonomsko vijeće. Kad su tako pametni, valjda. No, nije se pritom upitao bi li članovi crkvene komisije htjeli u to njegovo glomazno, neučinkovito i neuvjerljivo ekonomsko vijeće.

Zapravo, poruka Komisije Iustitia et pax odiše upravo drukčijim duhom od onoga kojega propagira to Vladino vijeće, kao i sama Vladina politika. A to je, htio to netko priznati ili ne, duh pobjednika. Crkva, naime, priznaje da je kriza. Analizira gdje je i zašto nastala, kako se razvijala i u materijalnom i u duhovnom pogledu, kako je pogodila i nas, kako smo se mi glupo ponijeli rasprodajući obiteljsko srebro i navukavši se na kredite i minuse, pa smo postali taoci vlastite pohlepe.

Crkva vidi kako država radije oporezuje rad, a ne kapital, kako se poslušnički prigiba glava pred svakim eurobirokratom koji nas se udostoji pogledati, kako ne samo da nema nikakve demografske politike nego na demografiju nitko u vlasti i ne misli...

I tako dalje, i tako dalje. Sve to stoji u crkvenoj izjavi. No, to i nisu neke nove analize. Ima ih sličnih na sve strane i Crkva po tome nije nešto u prednosti. U prednosti je u onome dijelu u kojemu programatski navješćuje budućnost i traži od države, društva, vlasti, kako god želite, da svjesno podupre one snage u društvu koje su ga kadre izvući iz gliba, a to su mladi, poljoprivrednici, ribari, brodograditelji...

To sve govori istoj toj državi koja se u prvoj polovici ove godine kod banaka toliko zadužila za svoju potrošnju da ne samo da nema novca za građane i poduzeća nego banke neprestano podižu kamate starim dužnicima, običnom puku i klimavom gospodarstvu, kako bi se zadržale u okvirima ekstraprofita na koje su navikli prošlih godina. Samo taj primjer govori o ključnoj činjenici da država nema petlje takvome stanju reći dosta. Morala je to učiniti Crkva, sviđalo se to nekome ili ne. Na vlasti ili u opoziciji, u domovini ili inozemstvu, sasvim je svejedno u ovome trenutku. Premda bi nam svima bilo korisnije kad bi se poruka s Kaptola prihvatila kao iskrena i otrežnjavajuća.