... onda na svom blogu piše o tome. Sjajni britanski glumac poznat je kao veliki ljubitelj tehnologije i raznih gadgeta (bio je, nakon Douglasa Adamsa, drugi kupac Macintosh računala u Britaniji), i njegova web stranica (http://www.stephenfry.com/) izvrsno je dizajnirana i prepuna raznih atraktivnih sadržaja.
U utorak 3. veljače Fry je držao govor u londonskom Appleovom dućanu ali, kad je krenuo kući iz 33-katnog nebodera Centre Point Tower, zbog nestanka struje lift se zaglavio na 26. katu.
Budući da je sa sobom imao mobitel s web pristupom, Fry je odmah počeo na mikrobloging sajt twitter slati postove o svojoj nevolji i time zabavljao i sebe i ostale zaglavljene suputnike.
Kako i priliči čovjeku koji je guinessovski rekordan broj puta izgovorio "fuck" u nekoj emisiji uživo an britanskoj televiziji, prvi post sadržavao je nekoliko probranih psovki, nakon čega je Fry svakih nekoliko minuta nastavio izvještavati čitatelje svog bloga o napretku situacije – tj. odsustvu bilo kakvog napretka. Naravno, okupio je sve zarobljene, fotografirao ih mobitelom i tu fotografiju stavio na internet.
Nakon tridesetak minuta majstori su odglavili lift, a Fry je svim svojim ent-itateljima zahvalio na porukama podrške i postao tekst: "Slobodni smo! Paramount Club nam je svima u prizemlju ponudio šampanjac u znak isprike. Ja sam alergičan, ali to je bilo baš lijepo od njih. Hvala svima koji su duh Blitza održali živim."
("Duh Blitza" odnosi se na istrajnost Londončana koji su u drugom svjetskom ratu trpjeli razorna njemačka bombardiranja i raketiranja dalekometnim projektilima V1 i V2. Kasnije su Hitlerovog voditelja raketnih projekata, Wernhera von Brauna, Amerikanci angažirali za svoj program odlaska u svemir. Na primjerak von Braunove autobiografije "Ciljam na zvijezde" neki cinik je u londonskoj gradskoj knjižnici dopisao podnaslov "... ali ponekad pogodim London". Ne znamo tko je to bio, ali ako je Stephen Fry bio u blizini s olovkom u ruci, ne bi nas začudilo...)