Jurčić nema što reći?

Iako sam na desetke puta napisao kako je Podravka žrtva isprepletenih primitivnih političkih interesa, moram priznati da me je iznenadila žestina političkih reakcija nakon uhićenja Podravkinih menadžera, a još više razina prevrtljivosti političara koji su svim svojim bićem “zabrinuti” za budućnost koprivničkog diva. Čini se da su neke političke životinje vrlo brzo shvatile kako slučaj Podravka s jedne strane može biti odlično oružje za potkusurivanje političkih protivnika, a s druge strane Podravka je iznenada postala moneta s kojom se može utržiti neki politički ustupak, možda premijerke Kosor, a možda i nekog koalicijskog partnera.

Takva slika hrvatske politike upućuje na to kako političari uopće nisu shvatili dubinu problema u koji su uvukli Podravku. Zaslijepljeni svojim interesnim igricama, kao da ne vide da su toliko izopačili cijeli sustav da čak ni Nadzorni odbor nakon nedvojbenog javnog dokazivanja lošeg upravljanja nije u stanju pokazati izlazna vrata svima odgovornima.

Razlog je jednostavan – i sam Nadzorni odbor prava je politička nakaza, ne odražava vlasničku strukturu, nego je paravan za demonstraciju političke moći dviju političkih stranaka.

Stoga dajemo punu podršku inicijativi domaće industrije mirovinskih fondova da se na skupštini isključivo temeljem glasovanja vlasnika izabere novi Nadzorni odbor te u skladu s tim potpuno promijeni kako način nadziranja tako i upravljanja Podravkom. Istina, nikako ne mogu shvatiti zašto kao iskusni profesionalac predstavnik mirovinskih fondova nije odmah zatražio smjenu kompromitirane uprave, ali je to grijeh koji se u ovom političkom metežu može oprostiti. A što da mirovinci uostalom rade kad još ne znaju ni da li Ljubu Jurčića, potencijalnog novog predsjednika NO-a Podravke, treba shvatiti kao stručnjaka ili kao samo još jednog političara na mjestu predsjednika.

Jurčić je profil čovjeka kojem se može oprostiti što je kao pravi političar pristao glumiti stručnjaka. Ipak je on u politici uvijek više bio ekonomist nego pravi balkanski političar. Međutim, Jurčiću upravo zbog toga više nego predstavniku mirovinaca treba zamjeriti što odbija javno se izjasniti o tome da li još uvijek aktualna uprava mora snositi posljedice blago rečeno nepromišljenih poteza i otići. Pa što je, Ljubo, tako teško prevaliti preko usana nešto što se nameće samo po sebi?

Pa nitko ne traži nekakav javni linč, nego samo poštovanje principa moralnog i transparentnog upravljanja. Takvo što zaslužio je svaki dioničar Podravke.

Ukratko, ako je Jurčić došao ili je doveden u Podravku zbog zadržavanja bilo kakvog kontinuiteta u upravljanju, onda je skepsa mirovinskih fondova načinom njegova odabira u potpunosti opravdana. Gospodin Jurčić nema puno vremena da dokaže suprotno.

Danas je jasno da politika smije imati utjecaja u bilo kojoj kompaniji najviše onoliko koliko ima dionica. No, treba razbiti čak i iluzije ljudi poput Zvonimira Mršića, gradonačelnika Koprivnice. Čovjek kaže da je spreman debelo zadužiti Koprivnicu kako bi stekao kontrolni paket u Podravki. Pritom je i njemu samom jasno da je vrlo upitno kako će grad Koprivnica vratiti takav silan novac uložen u Podravkine dionice. Hoće li novac prostački izvlačiti čistim političkim nasiljem iz Podravke? Ma neće to Mršić, jednostavno čovjek ne izgleda tako.

Međutim, taj simpatični i uspješni gradonačelnik, koji se hvali superuspješnošću Komunalca, zaboravlja da on osobno kao gradonačelnik nije načelo (princip), nego obična biološka činjenica, čovjek. Naime, Mršić je dobio tako puno glasova da zaboravlja kako ipak neće i ne mora pobjeđivati na izborima. A što ako umjesto njega u njegovu fotelju sjedne neki zločesti Mršić pa prvo upropasti Komunalac, a zatim kao “odgovorni vlasnik” iskamči neke pare iz koprivničkog ponosa?