Jovan ucjenjuje papu

“Činjenica je da se Srebrenica desila na kraju vojnih operacija tokom rata i koja je u osnovi imala sam Jasenovac i činjenicu da se o tome nije govorilo.” Izvalio je to nedavno u svom kaubojskom stilu lider Republike Srpske Milorad Dodik na međunarodnoj konferenciji o Jasenovcu u Banjoj Luci. I uz to je još jednom izbačena mitomanska brojka o 700.000 ubijenih Srba, 23.000 Židova i 80.000 Roma. Sve, dakako, uz blagoslov lokalnih predstavnika Srpske pravoslavne crkve, koji svake godine nazoče obilježavanju jasenovačke tragedije s bosanske strane, u Donjoj Gradini, gdje se uvijek pojavljuje veliki natpis o 700.000 ubijenih Srba. Ta manipulacija brojem žrtava u srpskoj mitomaniji traje već desetljećima i ne nazire joj se kraja.

I onda zagrebačko-ljubljanski mitropolit SPC-a Jovan Pavlović u subotnjem Večernjaku ucjenjuje papu i Katoličku crkvu, jer da će papa biti dobrodošao u Srbiji tek kad se pokloni žrtvama Jasenovca. Zapravo, prvo se hrvatski biskupi moraju pokloniti i ispričati, onda i sam papa, pa će tek onda Srbija otvoriti svoja vrata katoličkom poglavaru. I sve to u svrhu pomirenja. I dalje, za njega najnoviji rat nije imao opravdanja, jer je sve to bilo nerazumno, tragično. Možda kad bi priznao da je SPC bio jedna od institucija koje su bile najglasnije u dohranjivanju mržnje i podržavanju agresije na nesrpske zemlje i narode? O tome, dakako, ni zbora!

Ali vratimo se Jasenovcu. To mjesto neospornog ustaškog zločina i danas je predmet političkih manipulacija, ali i širenja govora mržnje, kao kad je Stjepan Mesić ondje govorio o gadovima. I da papa prihvati takve manipulacije? I ne samo on nego svi zdravorazumski ljudi? Teško je pak procijeniti u koju struju spada Jovan, jer je SPC raskoljen u one koji su skloni ekumenizmu te u druge koji su protiv pape i uglavnom na starim pozicijama. A toj grupaciji i te kako je dobro došao papin govor o Alojziju Stepincu, jer u SPC-u, ali i šire, njega i dalje drže ratnim zločincem i ustaškim kolaboracionistom. Odriču mu da je spašavao Židove unatoč dokumentima, i ne samo njih nego i Srbe, Rome, komuniste... Dobro poznati srbijanski analitičar Marko Lopušina odlično je ovih dana sažeo problematiku:

„U srpskom shvaćanju povijesti Alojzije Stepinac će uvijek biti kamen spoticanja, kao i Oluja. Oni su simboli srpskog poraza u Hrvatskoj, za koje Srbi traže objašnjenje i ispriku u bilo kojem tonu već desetljećima. Za mnoge je to human čin i put k prijateljstvu, za druge je to samo alibi da se stalno kvare odnosi s Hrvatima. I da se stalno, zapravo, pokazuje srpski strah od Stepinca i onoga što je on predstavljao – Rimokatoličku crkvu. Takav stav ortodoksnih Srba posljedica je komunističke politike u Beogradu i nacionalne ideologije u Srbiji. Nitko danas nije u Beogradu pametan kako da se izvučemo iz ovog labirinta i izgradimo dobre odnose s Hrvatskom. Jer odbijanje poziva papi da posjeti Srbiju može se u Zagrebu shvatiti kao i odbijanje suradnje s Hrvatima.“

Ali da srpska mitomanija, podržavana među dobrim dijelom srpskog političkog spektra, nema kraja, najbolje svjedoče i manipulacije brojem žrtava oko Jadovnog, zatim lažiranje karaktera tzv. ustanka u Srbu, preuveličavanje broja srpskih žrtava iz Banskog Grabovca i negiranje hrvatskih žrtava... I sve se to onda zamota u antifašistički celofan uz svesrdnu novčanu pomoć hrvatske države, jer HDZ treba Pupovca da ostane na vlasti. Kako napominje jedan kolega povjesničar, neprihvatljivo je da se u današnje vrijeme, uz moralni i materijalnu potporu države, promiču pojedinci i grupe koji u ime antifašizma nekritički veličaju jedne zločine i zločince i poriču žrtve, a s druge strane potpuno neutemeljeno uveličava broj drugih žrtava. Nažalost, ovakav je obrazac u današnjoj Hrvatskoj pravilo. A mitropolit Jovan dio je takva obrasca.