Josipović nasjeo na mitomaniju

Kompleks ustaškog logora Jadovno bilo je jezivo mjesto smrti za ustaškog režima, to je neosporna činjenica, baš kao i Jasenovac, ili suvremene Srebrenica i Ovčara. I sva ta mjesta treba povijesno revalorizirati, kao i broj žrtava. Događa se, međutim, još i danas, da se manipulira brojevima žrtava i Jasenovca i Jadovnog, i to najviše na srpskoj strani. Tako za travanjske komemoracije jasenovačkim žrtvama u Donjoj Gradini, u Republici Srpskoj, iz godine u godinu možemo vidjeti natpis o 700.000 žrtava toga logora, što je najobičnija povijesna neistina, hranjena za Titova režima, i manipulacija koja je poslužila za huškanje Srba protiv Hrvata i Hrvatske na početku srpske agresije na Hrvatsku 1990. godine. Slično se događa i s Jadovnom.

I što je još zanimljivije, predsjednik Ivo Josipović u svom je govoru na subotnjoj komemoraciji uzeo zdravo za gotovo licitiranje brojem žrtava koje dolazi sa srpske strane a da se nije malo šire konzultirao o čemu se zapravo radi. Josipović je rekao: “Ustaše su ovaj prostor ubrzo nakon uspostave NDH pretvorile u pakao i mjesto strašnog zločina. Od travnja do rujna ’41. ovdje je stradalo do 40.000 ljudi, pa su se čak i talijanski fašisti zgražali nad surovošću što se ovdje događala.” On ili oni koji su ga brifirali očito se pozivaju na povjesničara Đuru Zatezala i njegovu dvotomnu knjigu “Jadovno: kompleks ustaških logora 1941.” Zatezalo u njoj tvrdi da su u tom sustavu logora ubijene 40.123 osobe, od toga 32.103 u Jadovnu, a 8020 u logorima Slana i Metajna na Pagu. I dalje, da je poubijano 38.010 Srba, 1988 Židova, 88 Hrvata, 11 Slovenaca, devet Muslimana, dva Čeha, dva Mađara, jedan Rus, jedan Rom i jedan Crnogorac.

Zanimljivo je, međutim, kako on zna točno u jedinku broj žrtava, a onda dolazimo do toga da je Zatezalo do kraja 1990. sastavio popis žrtava po imenima, zanimanju, starosti, vjeri i naciji, ukupno 10.502 osobe! Opravdanje zašto nema više osoba u popisu nalazi u izgovoru da je “rat na ovim prostorima 1991. onemogućio daljnju identifikaciju ubijenih”, što je najobičnija neistina. Jer mu nitko nije branio da svih ovih godina radi u hrvatskim arhivima. Koliko je Zatezalo pak tendenciozan, najbolje svjedoči naslovnica knjige na kojoj je u prvom planu zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac! On je valjda kriv za Jadovno. Nije nevažno napomenuti da tu knjigu, izišlu u Beogradu, u Hrvatskoj promoviraju Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca. Slavko Goldstein, čiji je otac pogubljen u Jadovnu, u svojoj knjizi “1941.

Godina koja se vraća” o Jadovnu piše: “Mirko Peršen u knjizi ‘Ustaški logori’ drži da bi se ‘broj žrtava u cijeloj grupaciji gospićkih logora mogao kretati između petnaest i dvadeset pet tisuća’, a Đuro Zatezalo govori o brojci većoj od 40.000. Prema Rubinićevim izjavama koje je zabilježio Ilija Jakovljević u logoru Stara Gradiška, Župsko redarstvo u Gospiću vodilo je točnu evidenciju o pristiglim zatočenicima, a ukupno ih je od 18. lipnja do 23. kolovoza 1941. bilo zaprimljeno oko 28.700.

Budući da je potkraj kolovoza oko 3500 zatočenika iz Gospića otpremljeno u druge logore (Jastrebarsko, Jasenovac, Loborgrad), a nekoliko stotina (najviše 500) pušteno je na slobodu, proizlazi da je u logorskom sustavu Gospić-Velebit-Pag ubijeno najmanje oko 24.000 zatočenika, od kojih je barem pola stradalo u velebitskim jamama i u logoru Jadovno.” Spomenuti Rubinić je Stjepan Rubinić, upravitelj Župske redarstvene oblasti u Gospiću tijekom ljeta 1941., koji je osnovao logor Jadovno i obavljao nadzor nad logorom u Pagu po nalogu Eugena Dide Kvaternika. Kako stvari stoje, Josipović je naivno nasjeo na srpsku mitomaniju koja nema kraja. To si kao hrvatski predsjednik baš i ne bi smio dopustiti. A još manje licitirati brojem žrtava.