Hoće li turizam – nakon pravnika na ministarskoj poziciji, bez iskustva u turizmu – na mjesto državnog tajnika dobiti ekonomista, koji se također još nije okušao u toj djelatnosti?
Potvrditi ovo kuloarsko nagađanje potkraj prošlog tjedna ili nije mogao ili nije htio ni sam ministar turizma Damir Bajs, kojega je šira hrvatska javnost proteklih desetak dana već donekle upoznala. Njega i eventualnog državnog tajnika za turizam Branka Grgića, trenutačno ravnatelja splitske Lučke uprave, osim nedostatka turističkog iskustva, povezuje, inače, više sličnosti.
I jedan i drugi – uglavnom i koliko javnost zna – mogu sa zadovoljstvom pogledati karijere koje imaju iza sebe. Ministar Bajs od najmlađeg se župana, što je bio njegov posao sve do ulaska u hrvatska Vladu, prometnuo u najdugovječnijeg. I to, ne može se ne reći, dosta omiljenog u njegovu bjelovarskom kraju. Rođeni Šibenčanin, Branko Grgić nametnuo se, pak, kao uspješan ravnatelj Lučke uprave.
I on – opet kao Damir Bajs na mjestu župana – odrađuje treći mandat. Pod njegovim je ravnanjem splitska luka triput izabrana za najbolju u Hrvatskoj, a pokrenut je i projekt njena proširenja, nakon čega bi mogla godišnje primati gotovo dvostruko više, šest milijuna putnika. Grgić je poznat i po poslu u Hajduku; prije osam godina izabran je za predsjednika toga kluba kao privremeno rješenje na šest mjeseci, a zadržao se sedam godina. Pokazao se dobrim u saniranju klupskog računa, ali izostali su inozemni rezultati, pa je lani u rujnu napustio klub.
U turizam je Grgić posljednjih dana prošle godine kročio izborom za člana Turističkog vijeća Hrvatske turističke zajednice, no još nije održana nijedna sjednica u novom sazivu, pa se još nije čula nijedna njegova o turizmu.
Za razliku od ministra Bajsa, koji je haesesovac i kao takav izložen prigovorima poput onoga što “seljaci” znaju o turizmu, Grgić dolazi iz HDZ-a. Očekivati je da HSS-ovu ministru bude pridružen državni tajnik, prvi suradnik iz najjačeg HDZ-a (inače, Grgić je u politiku ušao kao član HNS-a, no 1995. je promijenio stranku).
Razlika je i to što se ministru, pokaže li se dovoljno političnim i efikasnim u obrani svog sektora u Vladi, može tolerirati uvjetna nestručnost. Državnom tajniku, na čiji će stol stizati manje politične, a više stručne teme, teže bi bilo gledati kroz prste.
Stoga, ako već odluka nije pala, vrijedi reći: dvojica čelnih ljudi bez ijednog dana turističkog staža na ključnim državnim funkcijama u turizmu, to bi ipak moglo biti malo previše. Ili, točnije – jedan previše.