Jadranka Kosor politički 
se razodjenula i pobjegla

HDZ je sad prvi put nakon Tuđmanova odlaska dobio i legalno i legitimno izabrano vodstvo jer je Sanader prostački ukrao pobjedu Pašaliću, a Kosorica je bila oktroirana. Zbog toga je neshvatljiv njen bijes koji je kulminirao time da je u ponoć, premda još uvijek predsjednica stranke, faktički ostavila stranku i pobjegla u noć kao i Šeks! Napustivši stranku prije drugog kruga, otišavši bez čestitke pobjedniku, petljajući danima s primopredajom, Kosorica se politički razodjenula i bljesnula je ta halapljiva žeđ za vlašću, ta glad za svojom slikom na zidu, za poniznim pogledima kojima se hranila svaki dan, pred nama je osvanulo pravo lice jedne glumice.

Jer čestit čovjek kojem je stranka na srcu pričekao bi drugi krug! Iz pedagoških razloga ostao bi do kraja izbora. Da mu je stranka na srcu, lider koji je došao služiti narodu i HDZ-u olakšao bi posao pobjedniku i pred kamerama pokazao zajedništvo, u riječ, učinio bi sve što može da ojača stranku te dramatične noći.

Umjesto toga, ona je bez riječi otišla kad je vidjela da gubi. Samo je to bilo važno! Je li to onda samo zbog vlasti i krenula u borbu protiv korupcije? Je li to onda samo zbog vlasti okrenula leđa Sanaderu?

Sanader je pobjegao i ostavio zemlju na cjedilu, ona je ostavila podijeljenu stranku i otišla doma usred izbora za svog nasljednika! Gdje je u izbornoj noći predsjednica stranke?

Kad je čula da će izgubiti, otišla je doma! Kakav ego! A onda, pet dana poslije izbora, ni ona ni Šeks nisu dali mandate u Saboru na raspolaganje, što znači da bez provokacija neće predati saborsku vlast! U sličnom tonu protiv Karamarka je krenuo i Kujundžić premda su i on i Milinović deset puta u kampanji decidirano rekli da, ako izgube, izlaze iz politike!

S obzirom na odličan rezultat, razumljiva je Kujundžićeva ambicija da taj rezultat afirmira, ali on mora znati da, otkad je izgubio izbore, svaki napad na Karamarka funkcionalno nije drugo nego voda na mlin lijevoj koaliciji. I zato mu se otvaraju svi lijevi mediji i zato će ga u danima što slijede zvati svaki mogući dan! Ne zato što, kako će mu se činiti, i oni intimno drže da je on moralni pobjednik, već zato što će se konsolidacija HDZ-a najbolje zaustavljati nastavkom “bratoubilačkog” rata.

Po njemu, Karamarkov HDZ ne može uspjeti jer nema dovoljno novih, svježih ljudi. No Kujundžić u istom dahu Ladišiću na upit bi li maknuo Kosoricu sa saborskih funkcija kaže: “Ne, nikako!” Nije li to klasična destrukcija? Kako to fali novih, mladih, svježih kadrova, a u isto vrijeme bi čelna mjesta u Saboru ostavio kadru koji je dokazani gubitnik, koji je sve samo ne mlad, nov i svjež? Kujundžić kaže da pristaje na suradnju s Karamarkom, ali kako misli da je to izvodivo dok tvrdi da je čuo da su Karamarkovi glasovi kupovani za tisuću eura? Ne tvrdi on da je to istina, ali tvrdi da je to čuo!

Zamislimo sad da Karamarko iznese što je sve čuo o Kujundžiću u ovoj kampanji. Da ne tvrdi, ali da veli da je čuo. Bio bi to pristojan triler! Kako je moguća suradnja ako se šamaramo tračevima? S tim da jedan napada gdje stigne, a drugi džentlmenski šuti!

Kujundžićev ultimatum da se novi stranački izbori moraju provesti prije, a ne poslije lokalnih, opet je destrukcija svoje vrste. Zašto nam hitno trebaju novi izbori u HDZ-u, prije lokalnih? Da bi Kujundžić naplatio svoj kapital! Nitko osim njega tri dana nakon ovih izbora ne traži nove! Ne bi li bilo korisnije za HDZ da se ta erupcija ega usmjeri na konsolidaciju stranke i prema okupljanju desnice? Ne bi li bilo pametnije stati na loptu i vidjeti gdje smo.

Živimo u zemlji u kojoj je predsjednik Hrvatske nakon pobjede Nikolića rekao da “njegova bliskost četništvu i podrška agresiji izaziva strah”. I nikoga u njegovu uredu punom savjetnika da mu kaže da Hrvati mogu čuti i da slijedi tsunami i da je kraj svijeta i da kolera vlada, samo ne da imaju predsjednika koji se boji svog kolege u Beogradu!

U trenutku dok predsjednik priznaje da Nikolić kod njega izaziva strah, a od straha šuti Vesna Pusić i Milanović čak i kad im Nikolić kaže da Hrvati u Vukovaru nemaju što tražiti, desnica i desni centar, umjesto da se tuku do zadnje kapi krvi, trebaju sjesti i vidjeti što napraviti u ovoj dramatičnosti.

Račan je u strahu od Miloševića ključeve Hrvatske dao Tuđmanu, Josipović se boji Nikolića i prije nego što Karamarku preda ključeve, bilo bi pametno da nove bitke desnica čeka ujedinjena. Jer esencijalne bitke u pravilu samo ona vodi. Tek onda iz podruma izađe ljevica da joj objasni gdje je pritom kršila ljudska prava.