Ini ostaje profitabilni dio plinskog biznisa

Velika priča o izdvajanju plinskog biznisa iz Ine i njegovu stavljanju pod državnu pasku poprilično je, čini se, mistificirana. Posebno je dojmljivo kako se na toj priči o izdvajanju plinskog biznisa iz Ine inzistira u trenutku kad su odnosi tržišnih cijena dionice mađarskog MOL-a i Ine takvi da bi hrvatskoj Vladi izuzetno odgovarala zamjena dionica Ine za dionice MOL-a. Naime, dionica MOL-a trenutačno se trži po 10 tisuća forinti, što je tri puta niža cijena od vremena kad je na MOL nasrtao austrijski OMV.

Ništa vrijedno
Poprilično su čudne teze da bi zbog navodnog izdvajanja plinskog biznisa iz Ine Vlada trebala platiti odštetu ostalim dioničarima Ine. Naime, Vlada iz Ine neće izuzeti ništa vrijedno od plinskog biznisa.

Polančecov savjetnik Tomisla Mazal potvrdio nam je kako će Ini ostati proizvodnja plina, a to je trenutačno jedini vrijedan dio Inina plinskog biznisa. U tom su dijelu Inine koncesije na eksploataciju plina u Slavoniji, više polja u sjevernom Jadranu te polja u Siriji. Od te Inine proizvodnje dolazi oko 2 milijarde prostornih metara plina te je riječ o zlatnom plinskom rudniku na kojem se ostvaruju i po sadašnjim cijenama plina vrlo lijepi profiti.

Iz Rusije trenutačno dobavljamo oko 1,2 milijarde prostornih metara plina, a uvoznik tog plina je, kao dojučerašnja državna kompanija, bila Ina, kojoj ugovor s Gazpromom istječe 2010. Sada će Vlada sa svojom novom firmom, što je potpuno logično i očekivano, preuzeti posao daljnjeg dogovaranja dobave plina od Rusa. Nepoznanica je zašto se to proglašava strateškim izdvajanjem plinskog biznisa iz Ine kad je razvidno da Ina ne može i ne smije imati monopol na svu buduću dobavu plina za Hrvatsku.

Kad bi to bilo tako, bio bi to vrlo neobičan monopol. Štoviše, bilo bi suludo da ubuduće Hrvatska ne kontrolira Plinacro (plinovode) te sadašnja plinska skladišta (Okoli 1) i buduća Okoli 2 i Beničance. Možemo pretpostaviti kako Zsolt Hernadi, predsjednik uprave mađarskog MOL-a, čak i neće imati nešto osobito protiv ostvarivanja prava hrvatske države da kontrolira uvoz plina koji je zasad ionako potpuno neprofitabilna djelatnost. Uvozna cijena plina po prostornom metru za kunu je viša od one po kojoj se prodaje na tržištu.

Mađarska Ina
Uvoznik plina trenutačno bilježi velike gubitke, ali će zbog zahtjeva EU Hrvatska brzo (u roku 2-3 godine) liberalizirati plinsko tržište, što znači da uvozna cijena neće moći biti niža od tržišne. A mađarska Ina tada će još bolje zarađivati od svojih koncesija u Hrvatskoj.