I nekrštena djeca idu u raj

Kršćani vjeruju da je sakrament krštenja nužan za ostvarivanje spasenja. Ono je temelj svim sakramentima i uvjet da bi čovjek mogao ostvarivati plodove spasenja. Ipak, katkad se pretjerivalo u pogledu učinaka krštenja, posebice kada su u pitanju bila nekrštena djeca.

Od sv. Augustina pa sve do 13. st. tvrdilo se da ta djeca idu u pakao. Premda se u tome, kao i u nekim drugim razdobljima crkvene povijesti, s dosta uvjerljivosti inzistiralo na nemogućnosti spasenja nekrštene djece, ipak su se nalazila neka rješenja koja su govorila o tome što se događa s tom nevinom a nekrštenom djecom. Ona su bila smještana u "limb djece", neku vrstu mjesta gdje su lišena gledanja Boga, ali ne pate.Ipak, u Katoličkoj crkvi limb nikad nije bio definiran kao dogma te se ne spominje ni u sadašnjem Katekizmu Katoličke crkve, koji izriče da su nekrštena djeca povjerena Božjem milosrđu.

 No, limb je dugo vremena bio prisutan u općem nauku Crkve. Nakon više godina proučavanja, vatikanska Međunarodna teološka komisija objavila je da postoje dobri razlozi za nadu da djeca koja umru, a da nisu krštena, idu u raj. Dokument "Nada spasenja za djecu umrlu bez krštenja" objavljen je 20. travnja, a papa Benedikt XVI. odobrio ga je početkom ove godine.