I bez inspekcije rastrošni je kapitalac pao

Glavni tajnik do 22.000 kuna neto, direktori 13.000 do 14.000, a ni kavu nitko ne kuha za manje od 5500 kuna. Da, da, sladak je život (bio) u Hrvatskom olimpijskom odboru. Dobro, nije u rangu HRT-a – čija vojska ljudi živi na grbači poreznih obveznika i još nam bezobrazno svaki mjesec otimaju pristojbu – ali nije ni predaleko. I umjesto da Josip Čop primanja svojih ljudi, a najprije svoja, prilagodi vremenu, on je bahato i nerazumno odbio ministra. I poput pravog nogometnog braniča zabio autogol. Svi smo doznali da uživa s gotovo 22.000 kuna mjesečno, a nakalemio si je opakog suparnika. Jovanović može i zakone prilagođavati lovu na jednog čovjeka. Pitajte Zdravka Mamića...

Čopa je, barem dosad, čuvao Zlatko Mateša koji uspješno vodi HOO, ne miješa se u svaku sitnicu, omogućio je sportašima zaposlenje u vojsci i policiji, mudro izbjegava sukobe i zapravo je svih ovih godina uspio zaštititi krovnu sportsku kuću od skandala. Ta tko se još može time pohvaliti? I kad je Čop zabrljao, Mateša je u pet minuta sve izgladio s Jovanovićem. Svjestan maćehinskog odnosa države prema sportu (ne daje ni kune iz državnog proračuna, smanjuje naknade za vrhunske rezultate, odbija tzv. sportske mirovine, nema olakšice za sponzore...), ali i toga da njegovi ljudi žive predobro.

Rezale su se stipendije, ali plaće nisu. Barem ne znatnije. A cijela je priča otvorila još jedan kut: je li moguće da je HOO državni, a opet toliko neovisan da nitko nema kontrolu nad njegovim troškovima? I da je Čop mogao zarađivati i 50.000 kuna? Eto, Jovanovićeva inspekcija još nije ni zaživjela, a jedan je rastrošni kapitalac ulovljen...