Hvarski gafovi u nizu

Mjesecima su prešućivali novinske napise da su preskupi, polupraznih i praznih hotelskih soba te da napuhanim cijenama nanose štetu turizmu cijeloga otoka. Čelnici Sunčanog Hvara napokon su progovorili. Prošlotjedna konferencija za novinare u Zagrebu bila je posjećena, a predsjednik uprave Sunčanog Hvara Jacques Bourgeois govorljiv.

Nizao je razloge za baš takvu preobrazbu poznate hotelske kuće na kakvu su se odlučili, branio cijene i tvrdio da će konačni proizvod Sunčanog Hvara biti mješavina najboljih i dobrih hotela. Dakle, mjesta bi trebalo biti za mješavinu gostiju: i za imućne i za one s prosječnim europskim plaćama. Ali ne, čini se, i za mješavinu nacija. Njegova vizija uključuje, naime, samo strance, navikle odsjedati u hotelima sa četiri zvjezdice, koji nisu bili na našem najsunčanijem otoku.

I eto novog gafa u hvarskom nizu; o domaćima ni slova. Tek onako usput reče Bourgeois da su Hrvati ljetos bili drugi gosti po brojnosti u dvama najskupljim hvarskim hotelima, Adriani i Rivi. Na stranu to što pred očima ima dokaz da i malo hrvatsko tržište ima potencijala puniti najskuplje hotele, koji često i nemaju puno soba.

Ostaje ključno pitanje: kakav je to uopće domaćin koji unaprijed može nekog prekrižiti, poručiti mu da nije poželjan? U ovom slučaju riječ je o milijun i pol turista, koliko Hrvata godišnje ide na more. Na internim se sastancima uprave može kalkulirati koje je tržište profitabilnije, ali javno se goste ne može dijeliti.

Kad su to radili hrvatski domaćini prema Česima, recimo, nadobivali su se packi. Jednu veliku zaslužio je i Bourgeois, koji bi nakon prethodnika zapamćena po rečenici da je prošlo vrijeme jeftinog ljetovanja na Hvaru, mogao biti zapamćen po još antipatičnijoj poruci.