Hrvatskoj su draži polovni stranci

Miljenici su nacije, njihov križni put kroz Norvešku iznova je nadahnuo Hrvatsku, a već sutra svi će svoje priručne apoteke ponijeti u klubove po Španjolskoj i Njemačkoj, čak i Sloveniji. Izudarani, zakrpani, kao pravi "bauštelci" stavit će zdravlje na panj i lomiti kosti i mišiće za plaće inozemnih poslodavaca.

Sudbina rukometnih gastarbajtera. Tko te plaća, taj te baš ne tuče, ali traži da muški odradiš ugovor. Pošteno i poslovno. Naši igrači su i po cijenama u vrhu, Balić u Portland San Antoniju igra za više od 300.000 eura po sezoni, a Metličić u Ciudad Realu i Lacković u Flensburgu za više od 200.000 eura.

Džeparac u odnosu na nogoloptače, ali takva je rukometna burza. Stara je ideja Zorana Gopca da se svi pakleni vrate u Hrvatsku, u Zagreb, koji bi onda opet jurišao na europski naslov. To, zapravo, ne treba biti Gopčev, nego baš hrvatski projekt! Svejedno je hoće li iza njega stati HOO, Ministarstvo ili lokalna samouprava.

Ako Bandićev pomoćnik Jelušić kao predsjednik Cibone polovne Amerikance plaća po 300.000 eura, ako Mamić i Dinamo toliko daju Bišćanu koji je odbacio hrvatski dres, ili Hajduk "perspektivnom" Rumunju Cernatu, novac se onda može i mora naći za paklene.

Zbog čega Metličić i Balić uoči SP-a 2009. u Hrvatskoj ne bi pokrenuli euforiju u Splitu, Lacković i Sulić dignuli Zagreb, Dominiković Metković... Draganji je bilo dovoljno mahati katarskom zastavom da se okupi galerija sponzora za više od 100.000 dolara godišnje. Pakleni mašu hrvatskom zastavom, nije im to valjda zapreka?