Hrvatskoj sreća, Norveškoj zlato

Norvežani vole rukomet, poznaju ga i prate.

- Znate li tko će biti europski prvak? - pitala me službenica jedne njihove naftne kompanije, koja je protekli vikend provela na seminaru u Stavangeru, u hotelu u kojem su smješteni i novinari koji prate EP.
Ne čekajući, odmah je ponudila i odgovor: - Prvak će biti momčad s najviše zdravih. Vidi se, žena zna što se zbiva u današnjem rukometu. Baš kao i stariji taksist, koji je čuvši da smo iz Hrvatske odmah izrecitirao:  

- Olimpijski ste pobjednici iz Atlante i Atene, svjetski prvaci iz Portugala i srebrni iz Tunisa. Mi takve uspjehe nismo postigli. Vašoj momčadi želim sreću, ali neka prvak bude Norveška.  
Norvešku se može nazvati i rukometnom zemljom, pa se i očekivalo da u organizaciji neće biti dječjih bolesti koje su inače neizbježan pratitelj natjecanja u rukometno egzotičnim zemljama. No, Norvežani se u Stavangeru kao organizatori nisu iskazali na toj razini. Premda, na kritike će rukom uprijeti prema Europskom rukometnom savezu.
- Tako su oni naredili - kažu.  

No, teško je vjerovati da je baš EHF naredio da u dvorani Idretts ne bude semafora na kojem se mogu pratiti isključenja rukometaša. A istodobno stoje strojevi, što je novost, koji prate jačinu udaraca. Čudi i što čovjek zadužen za startne liste odlučuje gdje će ih dijeliti, umjesto da ih se može dobiti i u press-centru i na press-sjedalicama u dvorani. Čudi i što nitko redarima i hostesama nije objasnio da tijekom utakmice ne smiju šetati ispred novinarskih mjesta... Na sve uzvraćaju - smiješkom. I to pali.