Hrvatskoj je dosta Mamićeve bahatosti

O ne, evo ga opet!, “Uvrede i prijetnje”, “Fakultet prostačkih znanosti”... Takve je naslove izazvao najnoviji vulgarni ispad Zdravka Mamića. Dinamov je apsolutni vladar i despot dosad psovao i napadao policajce, mnogo puta novinare, slomio je ruku visokom gradskom dužnosniku u uredu i pred očima gradonačelnice, opalio je pljusku agentu tajnih službi usred maksimirske lože, ali nikad nije kažnjen. Zato si samozvani branitelj “kluba svetinje” svaki put postavlja viši cilj. Ovaj put to je bio sveučilišni profesor, koji bi mu po godinama mogao biti otac. Što reći na degutantne prijetnje o batinama nakon kojih ga “ni majka ne bi prepoznala” čovjeku od 70 godina!

Mamić već deset godina vedri i oblači u Dinamu, busajući se nametljivo kako bi i poginuo za plavu boju i svetinju. Zar se svetinje brane psovkama i nasilništvom? Kako bi bilo da kardinal Bozanić s oltara krene psovati i prijetiti “uime svete matere Crkve”!?

Mamić svakoga tko se usudi kritizirati njegov “mesijanski” rad u Dinamu proglašava najgorim neprijateljem kluba, pa i hrvatstva. A upravo se pravim dinamovcima kosa diže na glavi od njegove interpretacije ljubavi za Dinamo. Klub iz Maksimira uvijek je bio sinonim za viteštvo u sportu, fair-play, zagrebačku kulturu i poštenje. Mamićevi ispadi negacija su svih tih Dinamovih vrijednosti! Osim toga, sport uvijek najviše okuplja mlade, uza sport oni trebaju odrasti u još bolje ljude. Kako će vulgarne kletve, vrijeđanja i fizički nasrtaji prvog čovjeka kluba biti odgojni putokaz mladima? Uostalom, i oni Dinamu najvjerniji navijači već godinama skandiraju “Mamiću, odlazi!” i tako pokazuju što misle o njegovim samohvalama da “sve što takne pretvara u zlato”. Zlata u njega sigurno ima jako puno, ali najviše u njegovu džepu!

Svaki novi Mamićev ispad samo je još jedna uvreda kulturi i moralu u javnom prostoru. Njegove eskapade poniženje su najprije za novinare koji se trude pohvatati njegove “misli”. On besramno zlorabi zanimanje za prvi hrvatski klub i uživa u velikom prostoru koji dobiva. Dapače, kad vrijeđa i prijeti, ponosi se što će te psovke danima odjekivati u javnosti. Za sve to vrijeme, od pravih Dinamovih uspjeha – iskoraka u Europu – i dalje ništa.

Ono što ipak građane najviše čini ogorčenima i što prelazi pitanja nogometnog kluba, činjenica je da ispada kako je Mamić jedina osoba u nas koja smije javno vrijeđati i prijetiti, pa i fizički napadati, a da ne odgovara.

Ipak, bilo bi i Mamiću dobro da osluhne stvari oko sebe, jer Hrvatska je na velikoj prekretnici. Ljudi su više nego ikada siti bahatih i nedodirljivih, onih kojima je sve dopušteno i koji misle da smiju sve busaju li se u prsa vičući o domoljublju. Jedan je takav ovih dana preko noći nestao sa scene. Ovo sada nije podjela na desnu i lijevu, urbanu i ruralnu, sjevernu i južnu, pa niti na bogatu i siromašnu Hrvatsku, nego na one koji žele uređenu Hrvatsku, i na one druge. Ako se želja prvih barem počne ostvarivati, i Mamiću i sličnima mogla bi biti podrezana krila.