Hrvatska nema menuet, ali 
ima bećarac

UNESCO je 27. studenoga prošle godine na skupu u Baliju na popis svjetske nematerijalne baštine upisao i bećarac iz Slavonije, Baranje i Srijema. Tu je svojevrsnu svjetsku pobjedu bećarca pozdravila gotovo cijela hrvatska javnost, samo su se pobunili neki srpski mediji (a razgoropadila se i divljačka polemika na internetu) jer da je Hrvatska opet prisvojila u osnovi srpsku narodnu baštinu. Usput rečeno, istu je srpsku histeričnu reakciju izazvalo i uvrštenje ojkanja na UNESCO-vu listu (i to na onaj dio liste na kojem su fenomeni kojima je potrebna hitna zaštita). Ovog je četvrtka, čudne li podudarnosti, u palači UNESCO-a u Parizu održan i svečani koncert u čast 20 godina hrvatskog članstva u toj za Hrvatsku važnoj organizaciji jer smo ne tako davno istom tom UNESCU slali apele tražeći zaštitu za grad Dubrovnik koji se nalazi na listi svjetski zaštićene baštine, a bio je meta surovih rušilačkih ratnih napada iz Srbije i Crne Gore. Na svečanom pariškom koncertu nastupili su ansambl Lado i klapa Jelsa i u svojim nastupima predstavili baš one hrvatske vrednote koje su se našle na UNESCO-voj listi nematerijalne baštine (a trenutačno ih Hrvatska ima dvanaest), pa onda valjda i bećarac.

Feminizirana javnost

A upravo taj slavonski bećarac, poznat po lascivnosti, direktnosti, maksimalnoj erotičnosti i, ako hoćete, bezobrazluku i prostakluku našao se u žrvnju jedne tipično hrvatske medijske trakavice izazvane televizijskim reklamama za Osječko pivo, a sve u povodu onog čudnog nogometnog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini koje su temeljito ugrozili potkupljivi suci i veliki manipulator Platini. Naravno, masne reklame po današnjim licemjernim pravilima nisu politički korektne, seksističke su i možda su i opravdano mogle izazvati revolt ionako opasno feminizirane hrvatske javnosti koja je temeljito ostala bez svakog smisla za humor. No, na reklame su reagirali i neki državni organi, čak i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ali i udruge koje su se izvještile u borbi za tzv. ženska prava. Reklamni, ali u osnovi bećarski stihovi kao što su “Mala moja, dobro si mi sjela, čim te uzmem, orosiš se cijela”, “Kad sam kući, zabijem u trenu, al’ slađe je na tuđem terenu”, “Mala moja, prirodno se nosi, nikad svoju livadu ne kosi” ili “Mojoj snaši bolji sam neg’ Messi, svako večer hat-trick mi se desi”, trebali bi prosječnog muškoga hrvatskog pivopiju (zar žene ne piju pivo?) natjerati na uzimanje baš Osječkog piva, ali su uspjeli izazvati i brojne ljutite tekstove po novinama i oštre reakcije mnogih intelektualki, ali i intelektualaca. No, na osuđeničku klupu posredstvom pivskih reklama zapravo je posjednut i bećarac koji se sada mora braniti i obraniti.

Bećarine i u Saboru

Pa bi tako hrvatska pravobraniteljica za ravnopravnost spolova morala uputiti i tužbu protiv UNESCO-a koji je bećarce, koji nedvojbeno propagiraju spolne stereotipe i promiču rodnu neravnopravnost, simbolički zaštitio i uvrstio na listu nematerijalne baštine. Pravobraniteljica bi trebala redovito posjećivati i koncerte Lada, ali i drugih folklornih ansambala (pa u Slavoniji postoji i natjecanje u bećarcu) i bdjeti nad tekstovima koje ti ansambli izvode, kako ne bi povrijedili ženska prava, izrugivali djevojke i žene (posebno i nerotkinje), ali i ismijavali i onu stariju skupinu stanovništva, jer u bećarcima ima i toga. Stoga čim se na nekom koncertu ili sijelu (ili u emisiji Lijepom našom) spomene neka stara baba (ili stari dida), odmah treba naćuliti uši i početi pisati prijavu. A još dok krenu surovi stihovi o starim curama ili se otpjeva i izviče pokoja uvreda na nacionalnoj osnovi, a o skrivenoj ili manje skrivenoj pedofiliji da se i ne govori (primjerice stihovi o curicama koje obavljaju različite živopisne kućne poslove), vjerojatno u pomoć treba pozvati i Mladena Bajića i to u pratnji specijalaca. Naravno, imali smo mi bećarine i u Saboru (gdje su se s više ili manje uspjeha kovale sentence o madracima i mudracima), svojevrsni je bećar bio i bivši predsjednik Republike koji je isto imao dara za narodnu poeziju i dosjetke (sjetite se samo Suzane), ali i za pričanje, a valjda i smišljanje viceva. Ali što je tu je. Hrvatska nema menuet, ali ima bećarac. Ili kako bi se to otpjevalo u nekoj veseloj prigodi uz punu trpezu, poklade su da pjevaju lole, a korizma da se babe mole.