Dogodilo se nedavno da sam u kratkom razmaku morao triput ići u isti trgovački centar. U čudu sam ustanovio da ondje susrećem uvijek iste ljude. Zapravo, to su cijele obitelji: otac i majka sjede u kafiću ili razgledaju izloge, a djeca se zabavljaju u igraonici ili divljaju po hodnicima. A pri tome, svima su im ruke prazne, nigdje se u njihovoj blizini ne vide nikakve plastične vrećice.
To svakako znači da i nisu došli kupovati, nego su došli provesti vrijeme. Čini se da mnogi tako dolaze, jer ih nešto onamo privlači. Kao što su nekad ljudi išli na rijeku ili u planinu, tako ovi današnji odlaze u trgovačke centre. To me je zbunilo. Što je to tako zanimljivo u trgovačkom centru? Palo mi je na um da ljudi možda idu onamo radi klimatizacije, koju kod kuće nemaju. Palo mi je na um i da su zahvaćeni potrošačkom groznicom, pa da vole barem gledati kako drugi kupuju, ako već sami ne mogu kupovati.
Ali onda sam i jedno i drugo odbacio. Jer, zastao sam malo ondje i motrio što rade ti ljudi. I, utvrdio sam da ne rade ništa. Samo gledaju oko sebe i puštaju vrijeme da teče, a lica im odaju da lebde u stanju potpunoga blaženstva. Kao da se nalaze u nekom svome svijetu. Tada mi je puklo pred očima: oni se doista nalaze u svome svijetu. Taj svijet je trgovački centar.
Jer, kad se bolje pogleda, on ima sva obilježja pravoga svijeta. U njemu postoji sve što je čovjeku potrebno za život, od hrane i pića, preko odjeće i pokućstva, pa do televizora i poker-automata. Cijela egzistencija tu je zbijena na malom prostoru, i sav život je tu, od rođenja, preko zrelosti, do starosti. A pri tome, sve je dobro osvijetljeno, sve dobro miriše, sve djeluje privlačno. U tom svijetu – svijetu trgovačkog centra – izostaje samo jedna stvar koja postoji u stvarnom svijetu: to je rad. Novac se zarađuje negdje drugdje, a ovdje se on s užitkom troši.
Ali, što je najvažnije, svijet trgovačkoga centra odijeljen je od pravoga svijeta, ograničen i lako razumljiv. Zato čovjek ima osjećaj da je to njegov svijet. Tu se ne može dogoditi ništa loše, pa čak i ništa nepredviđeno: taj svijet ima svoja pravila i ona osiguravaju da ondje svakome bude ugodno. Čovjek bi najradije proveo sav život u trgovačkom centru, pa mnogi to doista i čine.
Tih koji to čine ima sve više i više, i zato se grade sve novi trgovački centri. I dobro je što se grade, i to čak iz dva razloga. Prvo, ako je svaki trgovački centar jedan svijet, onda će postojati mnogo svjetova i mnogo mogućnosti za uživanje, a mi ćemo moći po volji prelaziti iz jednoga u drugi.
A onda, to daje nadu za budućnost: kad bude mnogo trgovačkih centara, oni će se spojiti u jedan, pa će cijela Hrvatska biti veliki trgovački centar. Pretpostavljam da ćemo tada biti sretni.