Hrvatska je zaslužila dostojanstveniji finale ulaska u EU

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju imidž naše zemlje sigurno će biti poželjniji, ali puno više u zemljama izvan ove zajednice nego u Uniji. Naime, etiketa pripadnosti moćnoj i još prestižnoj Europskoj uniji bit će im dodatno jamstvo kvalitete, sigurnosti, uređenosti i političke stabilnosti. To će Hrvatska moći, ako bude znala i htjela, iskoristiti za svoja trgovinska, turistička, ulagačka, ali i vanjskopolitička nastojanja. Zemlje članice pak ionako dobro poznaju prednosti i nedostatke EU, ponešto znaju o našim vrlinama i manama pa je teško očekivati neke velike promjene u glavama njihovih stanovnika. To više što nismo baš iskoristili posljednje mjesece uoči ulaska iako su reflektori europskih medija i javnosti uprti u nas, a zanimanje za naš identitet, gospodarstvo, politiku, kulturu i način života veće je nego ikad prije. Umjesto da se svojim europskim susjedima predstavimo na strateški, dostojanstven i mudar način, ističući svoje prednosti i potencijale kojima ćemo obogatiti EU, naša komunikacija sa svijetom, izuzev nekoliko zgodnih projekata na području kulture, uglavnom je bila reaktivna i nemušta. Dapače, desetke inozemnih televizijskih ekipa koje su pohrlile u Lijepu našu posljednjih tjedana pustili smo da lutaju Hrvatskom i same se snalaze jer nismo bili u stanju otvoriti ni međunarodni press-centar koji bi im bio na raspolaganju i opskrbio ih kvalitetnim informacijama o Hrvatskoj. Zato nas ne trebaju čuditi prilično negativno intonirani televizijski i novinski prilozi u utjecajnim zemljama članicama o nespremnosti Hrvatske za EU. Većina njih je fokusirana na iznimno katastrofalne gospodarske pokazatelje, nezaposlenost, propast industrije, siromaštvo, korupciju i birokraciju. Ne zagovaram krivotvorenje stvarnosti, jer je Hrvatska svakodnevica uistinu teška, ali je žalosno da se nismo dovoljno potrudili ispričati one pozitivne činjenice kojima smo zaslužili članstvo i kojima ćemo obogatiti Uniju. A i te kako ih ima! Jasno, za to treba znanja, kreativnosti, koordinacije i predanosti. To se ne odrađuje usput i ne prepušta diletantima iz državne administracije, već stručnjacima. Tako bismo izbjegli i mnoge diplomatske gafove, koji su obilježili vrijeme uoči ceremonije ulaska, a sama proslava ne bi se svela samo na koncerte, kakvima inače slavimo ulazak u novu godinu, već bismo inovativnošću i originalnošću zaslužili prve minute vijesti na svjetskim TV postajama. Umjesto da smo zadnji tjedan uoči članstva raspravljali o Hrvatskoj ulozi u EU, naša je Vlada natjerala inozemne dopisnike da se s pravom zapitaju – zašto Hrvatska toliko štiti komunističke zločine i ne poštuje ispregovarane standarde na području pravosuđa, koje je ionako pod povećalom Bruxellesa.Ovo jest povijesni događaj, kakvom svjedočimo jedanput ili dvaput u životu. Nakon teškog i mukotrpnog pregovaračkog procesa Hrvatska je zaslužila malo slavlja. To više što pripadamo Europi i što će nam članstvo otvoriti nove mogućnosti. Ali se odmah moramo baciti na posao. Za početak bismo mogli definirati viziju hrvatske budućnosti i postići nacionalni konsenzus oko toga gdje nam je mjesto u EU i kako ćemo iskoristiti ovo skupo plaćeno članstvo.