Hoće li Milinović dosegnuti visoki cilj?

Financijska stabilizacija bolničkog zdravstvenog sustava i rat listama čekanja pacijenata dva su naglaska u svim javnim izlaganjima ministra zdravstva Darka Milinovića posljednjih dana. Iako i dalje ima nagađanja da su neki ravnatelji frizirali podatke o poslovanju svoje bolnice kako bi izbjegli smjenu, brojke pokazuju da ukupan bolnički dug za lijekove, za potrošni i drugi medicinski materijal pada. Ako su bolnice prvi put u petnaest godina uspjele postići financijsku ravnotežu, realno, to doista jest uspjeh. Jer, najjednostavnije, zdravstvena zaštita ima svoju cijenu.

Ali, s druge strane, što to uopće znači pacijentu kad na specijalistički pregled kod, primjerice, kardiologa čeka šest mjeseci, a da bi potom obavio kardiološke pretrage, treba mu još šest mjeseci te, ako se nakon mukotrpna puta do dijagnoze konačno pokaže da mu je nužna operacija na srcu, mora čekati još godinu dana... Može li mu srce sve to izdržati?

Je li ikojem bolesniku na pameti nekakva sintagma o financijskoj stabilizaciji poslovanja bolnica kad mjesecima, u nekim specijalnostima i više od godinu dana, čeka da bi došao do liječnika, do pregleda, na operaciju? Ovaj za svakog ministra zdravstva, u najmanju ruku, neugodan problem – jer i liste čekanja i te kako oslikavaju kvalitetu zdravstvene zaštite – Milinović nije stavio pod tepih.

Otvoreno se suočio s problemom i rat listama čekanja objavio je tako što će financijski stimulirati bolnice i liječnike koji će raditi više i nikoga, kaže, neće prozivati ako je novac potrošen na više stentova, na više srčanih, na više ortopedskih operacija.

Također, “preusmjeravat” će pacijente na neke zahvate u manje bolnice gdje listi nema...
Milinović ima cilj: do kraja godine liste čekanja treba skresati 20 posto. Postavljeni cilj nije još i uspjeh. Je li cilj realan? Osim dobre organizacije, angažmana i motivacije za rad, u svakom je poslu bitan uloženi novac. Tako je naravno i u medicini.