Ne bi bilo dobro kad bi se rasprava o rastrošnosti Hrvatske gospodarske komore pretvorila u raspravu o tome treba li Komora Hrvatskoj ili ne. Tijelo koje će biti servis pri promociji, organizaciji i ekspanziji domaće privrede neosporno je nužda. Sporna čak i ne bi trebala biti odredba o obveznom članstvu – mehanizam koji osigurava svojevrsnu solidarnost velikih prema malim poduzetnicima.
Problem je u tome kako se tim novcem upravlja. Jer, ako je neki namet obvezan i određen silom zakona, onda se ustvari radi o reguliranoj tarifi. A ona, pak, podrazumijeva da se tako prikupljeni novac troši isključivo za svrhu zbog koje je prikupljen. To primjerice vrijedi za regulirane naknade u energetici, pa zašto onda ne vrijedi za HGK? Kupnja skupocjenih slika i nekretnina nipošto nije razlog zbog kojeg domaći poduzetnici plaćaju naknadu. U Komori bi trebali shvatiti kako rezanje naknada koje su proveli prošle godine nije dovoljno da bi mogli tvrditi kako su se prilagodili teškom stanju u kojem se privreda nalazi.