HDZ skriva tragove, nova vlast namjere

Svaka treća tvrtka s aktivnim računom već je sada zrela za stečaj, većina drugih posluje na granici održivosti, a čak su i ponajbolje industrije – bankarstvo i telekomi – na granici profitabilnosti. Hrvatska je država preskupa, a poprimi li kupnja glasova prevelike razmjere u 2011., do kraja izbornog razdoblja i formiranja nove Vlade u 2012. godini još će stotinjak tisuća radnika ostati bez posla. Idućih godinu dana stara vlast bavit će se skrivanjem tragova, nova skrivanjem namjera. Nije nikakva novost da poduzetnici ne vole izborne cikluse jer oni sa sobom uvijek nose veliku dozu nesigurnosti i neizvjesnosti. Stabilan je tečaj ostao jedina konstanta, ali i tom će čudu doći kraj, bez obzira na guvernera koji više i ne glumi da sve drži pod kontrolom. Iduća će godina biti jedna od gorih u posljednja dva desetljeća jer je prati opće nepovjerenje i nesigurnost: neplaćanje je poprimilo razmjere epidemije, tvrtke su ušle u projekte koje ne mogu izgurati do kraja, banke su se zatvorile i ne posluju ni s onima koji mogu dokazati da im kredit ne treba. U posljednje dvije godine gotovo se udvostručio iznos neplaćenih obveza tvrtki, sa 14 na 26 milijarda kuna. Posao je naručen i obavljen, iz nečijeg će se džepa ti minusi morati namiriti. Vlada će pošto-poto proizvoditi optimizam, a oporba dokazivati da sve što vlast radi nema smisla. Kupovina glasova donijet će novi rast poreza i zaduženosti, a kako sa svakim novim dugom države rastu kamate tvrtkama i stanovništvu, nema tog biznisa koji bi mogao podnijeti dodatne troškove. Bankari kažu da je većina problematičnih plasmana u trgovini, graditeljstvu i turizmu. Tko je prije tri, četiri godine investirao u zemljište i krenuo skupljati dozvole za trgovačke centre ili stambeno-poslovne zgrade, sad je po prilici na pola puta i slobodno može pakirati kovčege jer je zakasnio. Trgovina i graditeljstvo donosili su zaradu u vrijeme jeftinih kredita i masovne potrošačke histerije, što se neće ponoviti u idućem desetljeću. Donedavna najbolji u toj branši, na primjer, bivši ministar gospodarstva i iskusan poduzetnik Goranko Fižulić, izlaz traži u prodaji tvrtke. Strateškom se partneru nada i hotelijer Goran Štrok, vlasnik KTC-a iz Koprivnice Ivan Katavić priznaje da je gradnja trgovačkih centara po Srbiji bila neisplativa. Stotine drugih kuca na vrata državnih institucija i traži pomoć iz famoznih Vladinih programa “A”,”B” i “C”, iako je na početku bilo jasno da ništa od toga neće biti. Sve i da ima novca, država više ne smije podupirati gubitaše želi li poštovati pravila Bruxellesa. U posljednjih 20 godina Hrvatska je imala dvije vrste uspješnih poduzetnika, one koji su se naslonili na političare i proračun te od njih izvlačili sve što su mogli, i promućurnije koji su iskoristili razdoblje niske cijene novca i stabilnog tečaja. Država je svoje hipoteke ispucala, prodano je sve što se moglo prodati, a ukupna zaduženost prelazi sve dopuštene okvire. Spas je, kažu, u proizvodnji i izvozu, istoj onoj proizvodnji koja je godinama sustavno uništavana jer se uvijek našao netko jeftiniji od nas. Sustav koji se 20 godina urušavao ne može se vratiti preko noći.