Harold Pinter: Drame tjeskobe na sceni, a politika u pamfletima

Najpoznatiji britanski i jedan od najvećih svjetskih suvremenih dramskih pisaca nobelovac Harold Pinter umro je na Badnjak u 79. godini, iscrpljen teškom bolešću koja ga je spriječila i prije tri godine da dođe u Stockholm na svečanu dodjelu Nobelove nagrade.

To najglasovitije svjetsko priznanje za književnost bila je prava kruna među velikim nagradama koje je Pinter već prije dobio, od zvučnih “Shakespearea”, “Molièrea” i “Pirandella” do zamalo 20 počasnih doktorata na sveučilištima diljem svijeta.

Živući klasik
Bio je, ukratko, živući klasik, vladar britanskih i svjetskih pozornica, a kao scenarist nekih od klasičnih ostvarenja (“Proces”, “Ženska francuskog poručnika”) i gospodar filmskih ekrana.

Dramski tekstovi središte su Pinterova opusa. Javio se sredinom 1950-ih, pa je njegov dramski rukopis znatno obilježen duhom vremena i tadašnjega teatra. Oslonivši se na Becketta, Ionesca, a sumračnim, klaustrofobičnim ugođajem svojih komada i na Kafku, Pinter je kazalištu apsurda i drami tjeskobe dao osebujan autorski prinos. Najpoznatije su mu drame “Soba”, “Rođendanska zabava”, “Pazikuća”, “Kolekcija”, “Ljubavnik”, “Tišina”, “Ničija zemlja”... Bezizlazne situacije i opća poremećenost međuljudskih odnosa njegova su opsesivna tema realizirana rastrzanim rečenicama, na korak od nijemosti...

Od 1960-ih do 1990-ih intenzivno je izvođen i na hrvatskim pozornicama. U novije vrijeme, međutim, u našoj i široj, zapadnobalkanskoj javnosti doživljavan je više kao pisac političkih pamfleta negoli kao dramski autor.

Stav o Miloševiću
Pinter je, naime, u mnogim tekstovima osporavao pravo NATO-a da bombardira Srbiju 1999. g., a zatim se protivio i izručenju Slobodana Miloševića haaškome sudu. U zemljama koje su doživjele strahote Miloševićeva ratnog pohoda ti su stavovi bili ravni svetogrđu, premda Pinterove političke stavove ne valja uzimati jednostrano. Sin židovskoga krojača koji je kao dijete preživio bombardiranje Londona, vjerovao je da krivci za masovne žrtve ne mogu biti samo lokalni vođe nego, još mnogo više, globalni gospodari svijeta, oni koji zapravo uvijek izmiču pravdi.