Granatiranje građana

Hrvatski su građani proteklih dana izloženi prekomjernom granatiranju. HDZ ih je odlučio uništiti krupnom municijom, velikim riječima: istina, hrabrost, poštenje, odgovornost. Nevjerojatno je koliko su u HDZ-u spremni ignorirati stvarnost i činjenice i s kojom perfidnošću pokušavaju sve što objektivno govori protiv njih okrenuti sebi u korist. Do nepodnošljivosti su se razmahali i ne daju predahnuti. Ispadaju odasvud i ne prestaju se busati u svoja odgovorna, istinoljubiva i poštena prsa. Uzeli su riječ i ne gase se. Zaboravljaju da bi se, ako je istina voda duboka, u njoj dobar broj HDZ-ovaca već davno utopio, prave se da ne znaju da je hrabrost reći narodu da para nema i potom raspisati izbore i dati narodu da nakon njihove logoreje i sam kaže koju, da o poštenju ne mogu govoriti oni čiji se članovi nalaze po zatvorima, istragama i na čekanju za zatvore i istrage. O kakvoj odgovornosti može govoriti stranka čiji je donedavni predsjednik kukavički zbrisao kada je bilo teško i sada se bavi poslanicama o nevinosti iz Amerike i predavanjima po Austriji dok se u Hrvatskoj gomilaju dokazi protiv njega?

Poput male djece koja žmire misleći da ih ne vide ako oni ne vide, i HDZ pravi buku da se ne bi čulo što doista stoji iza svega. Nije više riječ o njihovoj poslovičnoj nervozi i brecanju na sve one koji misle i govore drukčije, riječ je o panici i strahu. Pritišćući novinare, misle da će spriječiti da istina izađe na vidjelo, napadajući opoziciju i svodeći sve na svađu piljarica pokušavaju prebaciti svoj posao i odgovornost na one koji nemaju vlast, galamom koju dižu misle da će zaglušiti sve koji govore o izostanku istine, hrabrosti, poštenja i odgovornosti HDZ-a. Zauzimajući već danima medijski prostor šupljim frazama, plasirajući poluinformacije i neistine o političkim protivnicima kako bi skrenuli pozornost sa svoje nesposobnosti, HDZ-ovci vježbaju svoje uloge za predizbornu kampanju i pripremaju se za izbore. Bili oni na proljeće, nakon završetka pregovora s EU, ili na jesen, nakon nove tranše zaduživanja da bi se pokrpale rupe, sve će biti podređeno tome da se HDZ rasprostre posvuda kako bi se onemogućilo da itko drugi dođe do riječi. Jer, premda s druge strane imaju uglavnom pasivnu opoziciju – koja računa na to da će se sve samo riješiti njima u korist i koja nikako da nađe formulu da bude prisutna i uvjerljiva u javnosti – HDZ dobro zna da marljiv rad na terenu, domaćem i stranom, uvijek daje rezultate i nisu spremni predati vlast bez žestoke borbe.

Dok ih opozicija podcjenjuje, uvjerena da su se toliko izblamirali pred građanima da je gubitak izbora gotova stvar, zaboravlja da HDZ ima niz jakih motiva zbog kojih bi pobjeda upravo na ovim izborima predstavljala krunski dragulj u ogrlici njihove dugogodišnje, tek nakratko prekinute vlasti. Za razliku od SDP-a, koji se tako lijepo uljuljkao u vječitu opozicijsku stranku, HDZ je zaboravio kako je to. Osobni motiv prije svega ima premijerka Kosor. Za nju ne bi bilo većeg uspjeha nego dobiti ove izbore, jer bi se napokon riješila uloge vršiteljice dužnosti u stranci i na vlasti, zapisničarke koja je igrom slučaja došla do moći, nasljednice propalog Sanadera. I motiv HDZ-a je jasan. Nikome se ne smije dopustiti da konačno podvuče crtu pod njihova dva mandata i izvuče na površinu sve što su radili i, još gore, način na koji su radili. Oni koji su u svakom trenutku spremni sadašnjoj opoziciji izvlačiti one tri godine vlasti ne žele ni pomisliti što bi se dogodilo da se njima izvuku njihovi grijesi i da ih se razapinje svakoga dana zbog upletenosti u apsolutno sve što se u državi događalo, jer oni i ne znaju raditi drukčije nego da u svoje poslove uvežu što više ljudi koji će im poslije biti dužnici. Mogućnost prelaska u opoziciju za njih je najgora noćna mora, iz tog rakursa oni se naprosto nisu sposobni sagledati i sigurno je da im za ostanak na vlasti niti jedna cijena nije previsoka. Pa ni žrtvovanje budućnosti građana.