“Gradonačelnik” koji svima stvara probleme

Poruka Milana Bandića da ga nije briga za ljude koji dobro zarađuju jedna je od najtužnijih epizoda u karijeri zagrebačkog kralja demagogije. Bandić je davno dokazao da je potpuno beskoristan. On nije u stanju riješiti ni jedan od krupnih gradskih problema, čak ni one koje je osobno stvarao. Zaduživao je grad da bi on i prijatelji špekulirali nekretninama, a sada bi haračio imućne koji imaju djecu u vrtićima. “Gradonačelnik” se napokon u potpunosti razotkrio: on je obični svadljivi i tvrdoglavi jarac koji ne radi ništa korisno nego živcira ljude. Naime, zagrebačke obitelji s primanjima koja bi ih osudila na plaćanje novog Bandićeva vrtićkog nameta toliko su rijetke da će stvarni financijski učinci na ukupno poslovanje dječjih vrtića biti potpuno zanemarivi. Prosječna je plaća u Zagrebu 5500-6000 kuna, a to znači da su prihodi po članu obitelji daleko manji. I točka. Zašto se onda Bandić tako besmisleno bandićevski ponaša? Koja je dijagnoza? Možemo samo pretpostaviti da je do Bandićevih moždanih vijuga ipak nekako doprla informacija da je u godinama “odgovornoga” gradonačelnikovanja uvalio grad u grde financijske nevolje pa bi ga sada izbavio, ali ne može smisliti ništa pametno i hrabro pa prosipa to što ima: ofucalu demagogiju. Nitko, naime, neće imati koristi od toga da tobože bogati više plaćaju vrtiće, ali svi će imati petljancije i dodatne troškove zbog prikupljanja potvrda o prihodima. Uostalom, građani s višim plaćama već su platili viši porez i Bandićev prirez te doprinose. A ako više plate i vrtić, ne bi li onda trebali tražiti i bolju uslugu za svoju djecu? Nadalje, ne treba zaboraviti da su obitelji s višim prosjekom primanja vrlo često i visoko zadužene te da su im stvarni neto prihodi relativno skromni. Je li cilj Bandićeva vrtić-harača, bez uvida u ukupnu imovinu, upropastiti takve obitelji? Zaključno, razumije li “gradonačelnik” da je socijalna diskriminacija u odgojnom sustavu izuzetno osjetljivo pitanje te da je možda otvorio Pandorinu kutiju? Ma ne razumije on to, naravno. Nek’ se stoga kloni ćorava posla!