Godina dana u fotografiji i riječima dvoje umjetnika

Kako dva bogata umjetnička unutarnja svijeta, čak i kad su posredovana dvama posve različitim medijima: riječju i slikom, mogu korespondirati jedan s drugim?

Intima uspomena
Kako u suglasnoj sinergiji dati sjajan rezultat što dopire i do unutarnjih svjetova brojnih čitača/promatrača, pokazuju književnica i književna znanstvenica Helena Sablić Tomić i akademski snimatelj i fotograf Davor Šarić u knjizi “Dnevnik nevidljivoga”. Prelijepo, u našoj knjižnoj kulturi posve raritetno izdanje, koje je upravo objavila Naklada Ljevak, a uredila Nives Tomašević, zapisima autorice i fotografijama autora ostavlja trajan trag neizbrisivih sjećanja na (ne)vidljivu stvarnost u kojoj su živjeli 365 dana prošle godine.

Skrivena intima osobnih uspomena, literarna i fotografska svjedočenja o emocionalnim stanjima kroz koja su, svaki posebno, u toj godini prolazili, tekstom i kamerom zaustavljena razmišljanja dvoje senzibilnih umjetnika, njihov doživljaj svijeta u sebi i onoga koji ih okružuje, njihova potraga za smislom koja u oba uporabljena diskursa nadmašuje opipljivo i seže do metafizičkih prostora, do transcendentnih iskustava, otkriva se tom mnogoznačnom, višeslojnom knjigom i svima onima što je makar prelistaju.

Čarobna (ne)stvarnost
Fotografija Davora Šarića fascinira snažnom, a čistom igrom sjene i svjetla kojom je zamrznula ljepotu cvijeta, čarobnost uzbibanog neba, mir starinske sobe, utihu mora u sutonu, dinamiku grana pokrenutih burom, vatru ljetnoga kamena, slutnju zimske oluje...

Dnevnički zapisi Helene Sablić Tomić smješteni pod Šarićevim fotografijama nisu nipošto deskripcija viđenog na snimci; oni su samostalni, autonomni visokoeestetizirani subjekti književnošću i filozofijom impregniranih refleksija. Vrata u najdublje slojeve intime autorica otvara i ključem fluidnog poniranja u privatnost, ali i ulazom kroz poosobljene tekstove drugih...

Usporedni svjetovi riječi i slike, koji se kao paralele po zakonima geometrije nikad ne bi mogli dodirnuti, u ovome su se osebujnom umjetničkom djelu suživljeno susreli, čineći svoj dnevnik nevidljivoga i te kako – vidljivim!