Gaza ima sve značajke koncentracijskog logora

Nakon iskustava s neselektivnim bombardiranjem hrvatskih gradova u Domovinskom ratu, može li se naći ikakvo opravdanje za to što je u ponedjeljak u HRT-ovoj emisiji “Hrvatska uživo” krvoproliće u Gazi nazvano “napadom Izraela na Hamas”?

Neki su se zapadni mediji, doduše, također znali koristiti istom konstrukcijom, ali samo u opremi tekstova, dok se u izvještajima jasno davalo do znanja da je riječ o udaru jedne od najsnažnijih vojski svijeta na teritorij površine manje od otoka Brača, na kojem je natiskano milijun i pol u prvom redu civila, s katastrofalnim humanitarnim posljedicama.

Iako nitko normalan neće opravdavati Hamasove terorističke udare na izraelske civile, činjenica je da pojasu Gaze po mnogočemu, zapravo, odgovara definicija koncentracijskog logora te da se u njemu nalazi tek 6000 naoružanih pripadnika Hamasa. Činjenica je i to da još nitko nikad nije uništio neku terorističku organizaciju bombama, što je jasno i Izraelcima, čija podrška mirovnom rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba, prema anketama vodećih izraelskih dnevnika, u posljednjih nekoliko godina nikada nije pala ispod razine od 60 posto.

U trenutku kada se “kolateralne civilne žrtve” broje u stotinama, HRT je nastupio iznenađujuće jednostrano, praktično “prepisavši” tumačenje SAD-a, čije se administracije desetljećima “zabavljaju” ulaganjem veta na rezolucije UN-a o bliskoistočnoj krizi. To se, doduše, istoga ponedjeljka dogodilo i trenutačnom predsjedniku EU Mireku Topolaneku, koji je izraelsku akciju nazvao “više obrambenom nego agresivnom”.

Možda i zato što je u međuvremenu izraelska vojska granatirala UN-ovu školu s palestinskim izbjeglicama, Topolanek se već sljedećeg dana ispričao engleskom akademiku Haimu Bresheethu, nazvavši svoju izjavu “posljedicom nepotvrđenih informacija kojima je raspolagao te svojom sramotom, a ne željom da opravda ubojstva”.