Festival

Za Svjetski dan hrane 15. listopada u Zagrebu se najavljuju Dani hrane Zagrebačke županije, u Gornjoj Rijeci bira se nova Najuzornija hrvatska seoska žena, jedan od stupova proizvodnje hrane u nas, posvuda se  od vrtića do staračkih domova  organiziraju Dani kruha, a 16. listopada već je tradicionalan nacionalni Dan kruha...

Prošle je subote, valjda slučajno na državni praznik, održan u zagrebačkome Boćarskom domu i Festival kruha. Premda prvi, dobro je posjećen (djeca i penzići besplatno!) i rijetko dobar među našim  specijaliziranim sajmovima. Iako smo za širu publiku očekivali i više, pohvale organizatoru Richmont klubu, međunarodnoj udruzi stručnjaka u pekarstvu i slastičarstvu. Iz više razloga.

Prvo, sve ono što se obično  tko je mogao, dakako  odlazilo gledati po svjetskim sajmovima, na jednom se mjestu može vidjeti već primijenjeno  koliko jest  u našoj praksi. Krasna, sitna peciva, integralno mljevena od ekološki uzgojenih žitarica s potvrdnicom, obogaćena ovim i onim, u malim serijama....

No još je važnije što se u priči o kruhu promijenio fokus,   pa se umjesto o uobičajenome, o ratarskome otkupu i cijenama pšenice, o pekarskome radu i pečenju na crno, o potrošačkoj lošoj kakvoći i sličnome, napokon govori o   stručnim, zanatskim temama koje otvaraju posve nove pesrpektive.

Ako se  govori o vrstama i oblicima kruha, o kakvoći i o cijeni koju ona podrazumijeva, i onoj najvišoj,    morat će se otvarati stručne teme već i u primarnoj proizvodnji. Primjerice, siju li se sorte pšenice i drugih žitarica koje omogućuju željenu kakvoću ili će se brašno morati uvoziti, ima li u ponodi dovoljno drugih sirovina, ulja tražene kakvoće, sjemenja trava, uljarica, žitarica uzgojenih certicifirano ekološki, biodinamički, pa i koncenvionalno te imamo li tehnologiju, stručnjake i ostalo.

Pa što to briga nas potrošače, već se pitaju neki kojima dostaje kakav-takav, samo da je kruh nasušni. Jasno da nas je briga, jer to razumijeva poboljšanje kakvoće, poboljašnje i učvršćivanje zdravstvenih standarda i kontrole,  i unutarnje i državne, a to pak znači i jače vezivanje kakvoće s cijenom, s ponudom i potražnjom, nadajmo se napokon za račun  kupca. I žita, i brašna, i kruha. A tek je to  festival!