Euro sigurno opstaje

Euro će opstati, ali će Europska unija postati čvršća i odgovornija gospodarska, a vjerojatno i fiskalna unija. Zaključak je to 36 bruxelleskih dopisnika koji su na poziv njemačke vlade protekli tjedan boravili u redovitome godišnjemu posjetu Berlinu i razgovarali sa saveznom kancelarkom Angelom Merkel, ministrima u njezinoj vladi i zastupnicima u Bundestagu.
 
Kad smo na završetku posjeta “glasovali” hoće li za deset godina euro još postojati, ni jedan od nas nije bio pesimističan; nismo bili posve na čistu jedino hoće li Grčka na kraju ipak morati napustiti eurozonu. Ona se, usprkos sadašnjoj krizi, nastavlja širiti: njemački se sugovornici slažu da 1. siječnja 2011. euro uvede Estonija, koja je za to ispunila uvjete i čiji će ulazak u eurozonu biti “dokaz da se monetarno ujedinjenje Europe nastavlja”.
 
Kad je, pak, riječ o nastavku proširenja EU, Hrvatska je “na sigurnoj strani” i ratifikacija Pristupnoga ugovora neće se otezati, odlučni su predstavnici ključnih stranaka u Bundestagu. Ući će u EU i zemlje “zapadnoga Balkana”, ali njihov će pristupni postupak biti još sporiji i temeljitiji no što se to očekivalo prije ove krize. Govori se čak da bi ih se trebalo uz EU vezati nekim posebnim ugovorom, koji bi im pružio niz povlastica iznad onih u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, kako ne bi izgubile volju za članstvom od duga čekanja u predvorju.
 
Ostale zemlje nisu ni na obzoru: Ukrajina se sama ispod njega skrila, Gruziju pokrivaju odmetnute pokrajine, a Turskoj se ponovno nudi samo “privilegirano partnerstvo” iako je A. Merkel, sklapajući koalicijski sporazum s Ankari naklonjenijim liberalima Guida Westerwellea, bila dopustila da i članstvo ostane jedna od mogućnosti.
 
Ponovno zaoštrena retorika prema Turskoj znak je da se A. Merkel odmiče od Westerwellea, koji se nije dokazao kao pouzdan koalicijski partner. Dio liberalnih zastupnika nije ga, naime, poslušao i nije u petak glasovao za uspostavu Europskoga stabilizacijskoga ustroja, tj. za stotine milijarda eura jamstava “zemljama u teškoćama s ravnotežom plaćanja” kojima bi se spriječile špekulacije njihovim dugovima što ugrožavaju euro. I bez njih, ustroj je prihvaćen. Sam Westerwelle, koji je u prvim nastupima pred stranim novinarima na položaju drugoga čovjeka u vladi bio neuobičajeno drzak, našoj se skupini nastojao na silu dopasti; čak je govorio da treba očuvati europski društveni model, što je za liberala inače anatema. No kršćanski demokrati sve otvorenije zagovaraju obnovu koalicije s “pouzdanijim” socijaldemokratima.
 
Njemački čelnici za sadašnju krizu okrivljuju “ustrojne neravnoteže” u zemljama članicama, posebno sredozemnima, koje je omogućila nedostatna stega u eurozoni; špekulacije su samo posljedica takva stanja, no zbog “histerije žutoga tiska” – zaboravljaju da su takvu histeriju često i sami svojim izjavama poticali – narasle su do razmjera da se hitno treba od njih zaštititi prije no što se krene u rješavanje dubinskih teškoća. A kao ključnu mjeru za rješavanje potonjih navode oštro, uz prijetnju kaznama poput oduzimanja prava glasa zemljama prekršiteljicama na “najmanje godinu dana”, smanjenje proračunskoga manjka i državnoga duga.
 
Iako je govorila pod uvjetom da je se ne citira, nadam se da se A. Merkel neće naljutiti ako navedem njezino jasno obrazloženje za te stroge rezove: u uvjetima demografskoga pada, budućim će naraštajima rata duga koji im ostavimo bivati sve nepodnošljiviji teret.
 
Nijemci zagovaraju i uspostavu propisa za “uređen preustroj dugova”, tj. bankrot države. Neslužbeno, smatraju da je to za Grčku jedini izlaz. Do sada su ga izbjegavali samo zato što za to u EU još ne postoje pravila, pa bi bankrot Grčke prouzročio opći kaos.