EU želi čist ulazak RH

Protekli se tjedan dogodio pravi proboj u pristupnim pregovorima s Europskom unijom i oni su se sada posve primaknuli svojemu završetku. U četvrtak je na Odboru stalnih predstavnika (COREPER) Vijeća EU Nizozemska i službeno povukla zapreku otvaranju poglavlja Pravosuđe i temeljna prava, a Slovenija je učinila isto u poglavljima Okoliš i Ribarstvo. Potonje je Ljubljana bila stavila na led još 13. listopada 2006. kada je odbila prihvatiti izvještaj o screeningu (pregledu usklađenosti hrvatskoga zakonodavstva s europskime) što ga je sastavila Europska komisija; to je poglavlje najdulje od svih bilo na ledu.

Oko Ribarstva Slovenija je zaigrala pravi teatar apsurda: prvo je, na ulasku u EU, otkazala ribarski dio Sporazuma o pograničnome prometu i suradnji (SOPS), ustvrdivši da njegove odredbe nisu u skladu s obvezama zemlje članice, a kasnije je blokadu Hrvatske opravdavala time što Hrvatska ne provodi ribarski dio SOPS-a!? I posljednjih je dana pokušavala nešto u vezi sa SOPS-om ubaciti u zajedničko pregovaračko polazište, no morala se na kraju zadovoljiti još jednom ponovljenim jamstvom da se odredbe ZERP-a neće primjenjivati na zemlje članice EU.

Na međuvladinoj pristupnoj konferenciji u petak pregovori su o tim dvama poglavljima i otvoreni, no odmah potom španjolsko je predsjedništvo EU pozvalo hrvatsku vladu da dostavi svoje pregovaračko polazište i za Pravosuđe i temeljna prava, što je Zagreb istoga dana i učinio. Početkom protekloga tjedna, pak, EK-ovi su stručnjaci ocijenili da odredbe drugoga natječaja za prodaju hrvatskih škverova zadovoljavaju uvjete za otvaranje poglavlja Tržišno natjecanje. Njihovo mišljenje mora još potvrditi EK-ov povjerenički kolegij, a potom i COREPER, no do sljedeće pristupne konferencije, 12. travnja, dovoljno je vremena da se oba poglavlja na njoj otvore.

Ljubljana kao taoca drži još poglavlje Vanjska, sigurnosna i obrambena politika, ali i s tim će podilaženjem domaćoj krajnjoj desnici morati uskoro prekinuti jer pregovori moraju najesen završiti ne bi li Hrvatska 1. siječnja 2012. postala punopravnom članicom EU. Što je i Bruxellesu i Washingtonu važno zbog stabilizirajućega učinka hrvatskoga članstva na zapadni Balkan, a posebice na stanje u Bosni i Hercegovini, koje je SAD nedavno proglasio jednom od najvećih prijetnja svjetskoj sigurnosti i postojanosti.

U EU je, međutim, postignuta suglasnost da Hrvatska mora u članstvo ući posve čista, a nikako ne pod sustavima motrenja kao Bugarska ili Rumunjska. Hrvatska mora sumnjičavim zemljama članicama dokazati da postupak proširenja može djelovati besprijekorno. Ostalim kandidatima i mogućim kandidatima mora, pak, pokazati da, žele li u EU, preobrazbama moraju prionuti zdušno, a ne površno. Zbog toga je protekloga tjedna niz hrvatskih ministara bio pozivan k veleposlaniku EU u Zagrebu Van Dorenu ne bi li ih uvjerio da preostali posao na prilagodbama europskim standardima dosljedno i na vrijeme provedu. U suprotnome, Bruxelles će radije pričekati dok Hrvatska ne bude posve spremna.

Nisu samo zemlje članice te koje treba uvjeriti: hrvatski će se građani na referendumu izjasniti žele li u EU, za što trenutačno ne pokazuju preveliko oduševljenje. Da ono ne splasne još više, EU bi trebao izbjegavati gafove poput netransparentnoga natječaja za zapošljavanje Hrvata u europskim ustanovama ili prijetnja novinaru HTV-a zbog pitanja koja je u intervjuu postavio europskome povjereniku za proširenje Füleu. Na stranu što je novinar, valjda pod dojmom hrvatskih političara koji se za sve smatraju stručnima, pitao Fülea i o stvarima koje s njegovom lisnicom veze nemaju. Kao da, na primjer, ministra Biškupića pita o preustroju čeličana. Ili Kalmetu o odgovornosti.