Ekonomisti kao statisti

Vlada je još jednom malko ismijala ekonomsku struku odbivši najveći dio antirecesijskih mjera koje su ekonomski stručnjaci predložili, i to na Vladin zahtjev. Stručnjaci iz Ekonomskog instituta danima su radili na tim mjerama, skupa s kolegama ekonomistima iz Ministarstva financija i Ministarstva gospodarstva, a na kraju je sve ispalo po onome da je ekonomija “preozbiljna stvar da bi se prepustila ekonomistima”, kao što je kazao jedan sindikalac, užasnut govorkanjem da će se opet predložiti zamrzavanje državnih plaća.

“Nedozrelost” struke i “zrelost” politike sukobile su se ponajprije u vezi s tim treba li odmah ići u rebalans proračuna. Ekonomisti, naravno, smatraju da je to nužnost. Od početka rada u Ekonomskom vijeću oni su preporučali Vladi da se odvažnije postavi prema rashodima proračuna, prema troškovima države i da ih prilagodi raspoloživim prihodima. U tom se slučaju država, koja mora posuđivati novac da bi otplaćivala dugove, barem ne bi morala zaduživati za financiranje tekuće potrošnje, pa bi više raspoloživa novca na domaćem financijskom tržištu ostalo za poduzeća.

Kad u tome nije uspjela u vrijeme donošenja proračuna, Vladi je preporučeno da to učini sada, s obzirom na to da se situacija u međuvremenu nije popravila. Iz Vladine perspektive situacija, međutim, još nije takva da bi trebalo ići u rebalans proračuna.

Proračun se ipak ne puni tako loše kao što se činilo na samom početku godine, tvrde u Ministarstvu financija. Stručnjaci s Ekonomskog instituta koji su preporučili rezanje pojedinih državnih rashoda, pripremajući antirecesijske mjere, koristili su se upravo podacima Ministarstva financija. Čak su i radili zajedno sa stručnjacima iz tog resora. Kako se onda dogodio razlaz?

Očito je istina da ekonomisti ne vide ono što vide političari. Oni ili nisu tako pametni da bi vidjeli da su u svibnju lokalni izbori uoči kojih je nezgodno iritirati birače ili su, naprotiv, pametniji, pa za razliku od političara vide da bi podilaženje lokalnim izborima moglo u konačnici ispasti preskupo na nacionalnoj razini.

Postoji i treća mogućnost, a to je da je i Hrvatska, zahvaljujući međunarodnim vezama vodstva, dobila neku vrstu obećanja da u financijskoj oskudici neće biti ostavljena na cjedilu. Nad europskim je bankama, pogotovo onima u eurozoni, rastvoren svojevrstan politički kišobran koji ih štiti od nekontroliranog potonuća, a samim time zaštita je protegnuta i nad velik dio hrvatskog gospodarstva koje operira s europskim bankama.

Ali opet, kad ideš posuđivati novac od drugih, dobro je da možeš dokazati kako doma maksimalno štediš, pa je preporuka ekonomskih stručnjaka u tim okolnostima razumna.

No, čak da je Vlada u pravu, čak i da navijanje poslodavaca i ekonomista za rebalans proračuna proizlazi iz nedostatne informiranosti o ukupnoj situaciji, iz sklonosti pretjerivanju ili čak politikantstva, poslana je loša slika. Ispada da se Vlada ne obazire dovoljno na preporuke ekonomista, da je Ekonomsko vijeće osnovala možda više radi forme nego radi sadržaja.

No, time je možda najviše naštetila sama sebi i svom imidžu jer je ispalo da odugovlači s mjerama, da je svi moraju požurivati, da antirecesijske mjere pripremaju svi drugi samo ne Vlada, pa otud možda i opaske s različitih strana da Vlada nije osigurala “leadership”...

Vlada na kraju krajeva ima pravo odbiti preporuke stručnjaka, ali je tu zavrzlamu mogla izbjeći. Ona je ta koja mora imati inicijativu, kao što to sada čini s drugim mirovinskim stupom. Vlada je ta koja mora prva osmisliti što kani poduzeti, a poslije toga može se konzultirati s kim god hoće. I javno i tajno, s nezavisnim ekonomskim stručnjacima pogotovo. Ovako, malo ih je povukla za nos, ni krive ni dužne.