Očito još dugo nećemo otkriti jesu li Hrvati ksenofobi, kako prihvaćaju strance, jer stranaca u nas, dok je nezaposlenost 20 posto, neće biti. Doduše, u Hrvatskoj ima političara koji i Srbe koji tu žive stoljećima smatraju gostima, a za mnoge su očito i Romi podstanari iz podruma.
Ulaskom u Europsku uniju i u tom pitanju došli smo u šareno društvo, koje udar krize posljednjih godina vraća natrag, od multikulturalnog pristupa razvijenog na krilima ekonomskog prosperiteta prema zatvaranju i sumnji u drugoga, zbog čega i Švedska, model u koji smo gledali sa zavišću, ima problema i pobuna imigranata. U tom EU društvu je, primjerice, Slovačka koja uporno gradi zidove kako bi se Romi odvojili od Slovaka ili Francuska koja ih je deportirala.
No, ako je ksenofobiju teško egzaktno mjeriti, puno je lakše vidjeti gdje smo po ekonomskim rezultatima, da živimo u zemlji koja jedva prehranjuje vlastito stanovništvo i ako se tako nastavi, ponovno će Hrvati, umjesto da se brinu o useljenicima, trpjeti različite običaje bogatih zemalja prema strancima...