Drevni je običaj da se agnostik u korizmi odrekne pisca govora

Žnora je cijelo prijepodne nazivao Pantovčak.

– Dobar dan, Ured predsjednika, izvolite – ljubazan glas s druge strane.

– Dobar dan, predsjednika Milanovića bih molio.

– Ispričavam se, ali vjerojatno ste mislili predsjednika Josipovića... – ženski glas je i dalje bio strpljiv.

– Ne, ne, dobro sam ja rekao. Trebam ga radi pisanja govora – Žnora nije odustajao.

– Gledajte, dobili ste Ured predsjednika – ženski glas pomalo iznervirano.

– Znam ja koga sam dobio, samo vi ne znate tko je predsjednik – veza se prekinula.

Onda se priča ponavljala sve dok strpljivu tajnicu, nakon devetog poziva, nije zamijenio muški glas i priprijetio kako će si tajne službe dati truda, saznati tko to naziva i staviti ga u obradu.

– Kaj to znači u obradu? – Gajba je gurkao Žnoru. Žnora je slegnuo ramenima. Pravio se da je ravnodušan, ali je prestao s pozivima.

– Kaj si htio? – nije da sam umirao od znatiželje.

– Recesija, ono jel, pa da se nešto honorarno zaradi. Čujem, čovjek ostao bez pisca govora i mislim si, imam ja nešto za reći, a i da ne traži okolo – nisam znao podjebava li ili ga je prebacilo.

– I ti bi predsjedniku pisao govore? – veli Gajba.

– Zakaj ne? Ako on može biti predsjednik, mogu mu ja pisati govore. Kaj sam ja, gluplji?!

Mislio sam potvrditi, samo zašto? Nema smisla istjerivati logiku i argumente u vremenu bez logike i argumenata. Umjesto toga okrenuo sam na šalu.

– To samo tebi može pasti na pamet kada si je se odrekao u korizmi – potapšao sam ga po ramenu da primjedbu ne shvati preosobno. Pogledao me poprijeko. Dijagonalno.

– Čega si se ti odrekao! Ovoga! – s obje se šake uhvatio za međunožje i tako u poskocima klimao prema meni. Smijali smo se.

– Jebiga, ja nisam vjernik. U zemlji nazovivjernika ja se kao nevjernik ne moram odricati ničega. To je privilegij – mudrovao sam.

– Svatko se nečega odrekao. HDZ Sanadera, Jadranka vlastitog ja, Kerum Cetinskog. Čak i predsjednik – Gajba je nešto mozgao.

– On je agnostik – Žnora suho. – I? A je l se odrekao onog svog pisca govora – Gajba je bio netipično politički lucidan.

– Bome je. Samo, stari je običaj da se agnostici u korizmi odriču pisaca govora. Je l kontate kaj je to agnostik? – nadovezao sam se.

– Neznalica – opalio je Žnora. Gajba je šutio.

– Ja sam još u izbornoj kampanji malo konzultirao strane rječnike i tamo piše: agnostik je osoba koja ne vjeruje u Boga, ali to, zbog straha da ne izgubi izbore, ne želi pošteno priznati – smijuljio sam se.

– Po kojem rječniku? – Gajba je bio sumnjičav.

– Sulić – Ančiću – pokušao sam.

– To je pravopis – Žnora me očito slušao na pola. U trenu je problijedio i ukočio se.

– Što mislite čega se Bog odrekao u korizmi? – promucao je.

– Hrvatske – Gajba i ja viknuli smo uglas.