Dizajneri Podravkinih izvješća

Jučer zvijezda, danas srčeko, bio je naslov komentara što sam ga u ovoj rubrici objavio prije nepune tri godine (5. 12. ‘06.). Osvrnuo sam se na neobičnu pojavu dizajniranja tvorničkih godišnjih izvještaja o rezultatima poslovanja. Da se sve i svašta dizajnira (ukrašava, oblikuje...), bilo mi je poznato, ali da se dizajnerskom tretmanu podvrgavaju i poslovni izvještaji o prihodima i rashodima, to nisam znao. Ne bih vjerojatno nikad ni doznao da se naš dizajnerski dvojac Bruketa i Žinić nije po medijima hvalio svojim međunarodnim nagradama za dizajn godišnjih izvještaja koprivničke Podravke. Potražio sam to čudo, tj. slavom ovjenčana izvješća, i otkrio da je posrijedi vrlo originalno dizajnersko rješenje: sve važno u tekstu bilo je tiskano slovima koja su se mogla pročitati samo s povećalom, a svakojake nevažne bizarnosti i budalaštine, npr. o tome što su slastice ili kako se valja vladati za stolom raspaljene slovima od nekoliko centimetara. Dok se do bitnih informacija – primjerice o tome koliko je “tvrtka koja mora ispuniti zahtjeve potrošača, očekivanja dioničara, potrebe zaposlenika i obveze prema društvu” uistinu zaradila, koliko potrošila, što je stvorila... – moglo doći vrlo teško, do podataka o tome koliko je Podravka potrošila na Bruketin i Žinićev svjetski dizajn godišnjeg izvješća nije se u tom izvješću moglo doći nikako. Uloga Brukete i Žinića u Podravkinoj povijesti, dakako, posve je zanemariva, no u ovome trenutku, kad u Koprivnici više ne kukuriče tusti i zdravi pijetao, nego kokodače očerupana kokoš, i ta uloga dobiva neka dodatna značenja. Gdje su, naime, Bruketa i Žinić sada kada njihovim Podravcima ne ide kao što im je donedavno išlo? Jesu li se možda sjetili dobre suradnje i javno se oglasili u korist ljudi koji su im suradnju omogućili? Dobro, znam, oni se nisu dužni javiti, oni ni na koji način ne mogu biti suodgovorni za postupke svojih partnera, ali, ipak, tako su lijepo s njima surađivali, pa su se, ako ništa drugo, mogli barem ponuditi da im besplatno dizajniraju poneku žalbu ili kakav proceduralni prigovor. Svojom dosjetkom o golemim slovima i sitnom pismu u najmanju bi ruku iživcirali USKOK, a to bi barem malo moglo olakšati položaj Marincu i drugovima. Gdje su, uostalom svi drugi Brukete i Žinići, svi oni koji su za Podravkinim bogatim stolom omastili brkove? Ne, ne bojte se, neću napisati: Zašto šute? Bilo bi previše banalno. Ali zato nije banalno priupitati zašto su se toliko razgalamili oni koji bi trebali šutjeti. Recimo, predsjednik Mesić. On je donedavno svoje prijatelje poduzetnike koji su ostali bez novca slao u Podravku kao u neku vrstu blagajne uzajamne pomoći, a sad upozorava da u zatvoru ima još mjesta. Slično se ponaša i koprivnički gradonačelnik Mršić, s tim što je on, za razliku od Mesića, koji uspješno nastupa u igrokazu o ludom i zbunjenom, izabrao ulogu “nevina u ludnici”. Šutnja i galama o Podravci, nije li to izazov nekom pravom dizajneru?