Dijaspora ipak pomogla Bandiću

Da je po volji Varaždina, Čakovca, Rijeke, Bjelovara, Istre ili Dubrovnika, Milan Bandić ne bi dospio u drugi krug predsjedničkih izbora. Ondje je zagrebački gradonačelnik zauzeo znatno niže pozicije od prosječno drugog mjesta u državi, sve do katastrofalno niskog četvrtog mjesta u Dubrovniku ili petog u Istri, Primorsko-goranskoj županiji i Rijeci. Čak ni Zagreb nije jače podržao svog gradonačelnika koji metropolu vodi već cijelo desetljeće, u glavnom je gradu Bandić ostao na samo 15 posto. Ali, zato velik dio svog uspjeha ‘jedan i jedini’ Milan Bandić može zahvaliti uspjehu u BiH i ostatku dijaspore!

Ondje je dobio 31,5 tisuća glasova, a u ‘svom’ mnogoljudnom Zagrebu, gdje dela već tako dugo, tek nešto više, samo 59 tisuća glasova! Populist Bandić u susjednoj je državi pomeo sve desničare, tradicionalno HDZ-u vjerno biračko tijelo okrenulo se od te stranke i priklonilo Bandiću te mu dalo gotovo 48 posto. U Rijeci, gdje je na biralištima bio podjednak broj birača kao i u BiH, Bandić je dobio deset puta manje glasova nego u BiH, svega 3700, u Varaždinu još i manje, samo 1300. Kad bi se Bandićevi glasovi iz BiH oduzeli njemu i pribrojili Hebrangu, drugi krug vjerojatno bi izgledao drukčije i 10. siječnja imali bismo standardni sukob SDP-ova Ive Josipovića i HDZ-ova Andrije Hebranga.

Ali, možda je i svejedno koga podržavaju Hrvati iz susjedne i ostalih država, možda je na kraju ipak najvažnije da ljudi koji nikad nisu živjeli u Hrvatskoj isuviše često donose presudu u tome tko će voditi Hrvatsku. Naravno, svi hrvatski državljani moraju imati pravo glasa, nitko im ga ne može oduzeti, to pravo vrlo jasno štiti hrvatski Ustav. Ali, ipak se nešto može učiniti. Primjerice, izborni se sustav može tako urediti da se glasovati može samo u Hrvatskoj. Pa neka oni hrvatski državljani koji žele sudjelovati u odlučivanju o tome tko će biti na čelu države ulože u to barem toliko truda da dođu na biralište u Hrvatsku. Ujedno bi time pokazali da imaju bar neke kontakte sa zemljom o čijoj sudbini žele odlučivati.

Ovako je situacija zaista zabrinjavajuća, jer ako Bandić pobijedi, na cijelom sjeverozapadu Hrvatske, u Istri i Primorju pa ni u Dubrovniku neće doživljavati ovacije, dok bi ga preko granice mogli nositi na rukama... Doduše, ondje se podrška u kampanji i izravno plaćala darovima u novcu oko kojih je izbio spor, a darove iz zagrebačke blagajne Bandić nosi već godinama u susjednu državu. Plan je očito davno napravljen i dobro zacrtan, a koga briga ako ga baš ne vole u brojnim hrvatskim gradovima, ako ni Zagrepčani nisu njime nakon deset godina oduševljeni.

Tko zna hoće li i birači u BiH imati imalo koristi od svog izbora ako na kraju Bandić zasjedne na Pantovčak. Ipak, možda sada, kad više HDZ, stranka koja uz kratku pauzu Hrvatsku vodi već 20 godina, nema sigurnu podršku među Hrvatima u BiH, sazre vrijeme da se uloga tzv. dijaspore preispita, a s time i uloga manjina u sastavljanju hrvatskih vlada. Jer, i među manjinama ima dosta negodovanja zbog sustava u kojem najveću korist od manjinskih zastupnika u Saboru imaju oni sami i vladajuće garniture, dok je položaj manjina često u drugom planu.