Deložacija Hrvata iz BiH

Budimo otvoreni: da je pokojni agent Udbe, čijoj je obitelji Općinski sud u Sarajevu dodijelio stan - dio rezidencije Vrhbosanske nadbiskupije u koji je u komunizmu prisilno useljen da bi špijunirao biskupe, bio Hrvat ili Srbin, presuda bi vjerojatno bila drukčija. Ovako, katolicima, Hrvatima u BiH, tom je presudom o deložaciji kardinala Puljića poručeno – sudbinu će vam određivati Bošnjaci, i to na način jugoslavenske Udbe. Poručeno u najdrastičnijem obliku – ništa nam nije sveto, pa ni hrvatsko vlasništvo s izrazitim vjerskim biljegom.

Općinski je sud u Sarajevu državni, nije neka pritajena fundamentalistička opasnost za nebošnjačke narode u BiH, te je, takav, i sud Željka Komšića, “hrvatskoga” predstavnika u Predsjedništvu BiH. Moguće je da je i sutkinja toga suda Melisa Numić na izborima glasovala za Komšića i tako ga s tisućama drugih Bošnjaka izabrala za “Hrvata” u vrhu vlasti. Hrvatski predsjednik Ivo Josipović gotovo isti dan kad je donesena presuda daje Komšiću potporu i osokoljuje ga – izdrži napade onih koji te smatraju lošim Hrvatom, ni ja nisam svima dobar Hrvat. Upravo odluka sarajevskog suda pokazuje da nije riječ o dobrim i lošim Hrvatima u vlasti u BiH nego o oficijelnom nijekanju hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta.

Sve je, dakle, jasno – golema većina Hrvata u takvoj BiH ne želi živjeti, ona prijeti njihovoj i fizičkoj i duhovnoj opstojnosti, prijeti njihovim konačnim nestankom. Josipovićeva potpora takvoj politici, šutnja Jadranke Kosor i oporbe na čelu sa Zoranom Milanovićem, šutnja visokog predstavnika koji je zapravo najviša vlast u toj zemlji, šutnja kaptolske i vatikanske crkvene hijerarhije, jalovost, podmitljivost i isposvađanost hrvatskih stranaka u toj državi – sve to kao posljedicu ne može imati ništa drugo nego opću potištenost, obeshrabrenost i malodušnost Hrvata u BiH. Što je sljedeće? Nova bošnjačka samovolja, novo siromašenje i iseljavanje Hrvata. Presuda u Sarajevu je ozakonjeno bezakonje kao dodatak posvemašnjoj centralizaciji u Federaciji BiH, financijskom iscrpljivanju hrvatskog naroda i područja u kojima živi, gospodarskom slabljenju i zapostavljanju tih područja u korištenju budžetskog novca, bošnjačkog terora u obrazovanju, medijima, sportu i svekolikom društvenom životu. Premda sam već nekoliko puta u svojim tekstovima spomenuo jednu pojedinost, zbog njezine fantastičnosti spomenut ću je još jednom. Kad je jedne godine pobjedom nad sarajevskom “Bosnom” košarkaški klub “Široki” sa Širokog Brijega osvojio državno prvenstvo, u Dnevniku Federalne televizije taj uspjeh Hrvata nije popraćen ni jednom jedinom riječju.

Eto, to je Željko Komšić, to je sudska deložacija kardinala Puljića iz dijela rezidencije Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, to je potpora Ive Josipovića “hrvatskom” predstavniku u Predsjedništvu BiH, to je šutnja Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, to je – papin posjet Hrvatskoj! Podosta su puta pred turskom opasnošću Hrvati zavapili tražeći pomoć Zapada i Vatikana, a sada se uzaludnost sličnoga vapaja kardinala Puljića ponovila. Neće bezlični Bozanić žrtvovati svoje pečene ptice za ručak, niti će kalkulantski Pantovčak, Banski dvori i Iblerov trg riskirati zlovolju svojih europskih gazda. Oni će ponavljati fraze o jedinstvenoj Bosni, o suživotu vjera i naroda, o razumnim rješenjima uz pomoć međunarodne zajednice, o konstitutivnosti hrvatskoga naroda, dok će se u stvarnosti događati sve tome suprotno. Oni će težiti pomirbi koja će zapravo značiti pomirbu Hrvata u BiH sa svojom nesretnom sudbinom, sa svojom prepuštenošću samima sebi, s budućnošću koje nema i s prošlošću koja tu budućnost stoljećima priprema s istim akterima