Tri pomorska incidenta – u kojem su sudjelovale tri čelične grdosije od brodova, svaka velika kao manje selo – upisana su u kronike lučkih kapetanija Rijeka i Pula u samo desetak dana. Na sprud pred Unijama nasukala se Serine, hrđava brodina duga 194 metra koja je plovila pod zastavom Nizozemskih antila i iz Rijeke prevozila drvo i sodu.
Iz Serine – koju su doslovce oljuštili i s nje iznijeli sve što se ukrasti dalo domaći gusari (čitaj: spasioci koji su posadu pokupili s nagnutog broda) – curi soda. Ustanovili su to i ronioci koji su pregledavali napuklo dno broda i izronili s ozbiljnim iritacijama na licu. Mjerodavni – šute u interesu istrage.
Nisu bili puno rječitiji ni samo nekoliko dana poslije, kad se u lukobran riječke luke punom snagom zabio turski brod Capadoccia. Stotinjak metara željeza zajašilo je na lukobran srušivši nekoliko kamenih gromada. Nesreća je izbjegnuta za dlaku.
Mjerodavni su ponešto rekli, ali šturo. Tako je bilo i u srijedu, kad se turska ro-ro grdosija zapalila. I tada se sve doznavalo iz Zagreba, i to u pauzama dok je glasnogovornica davala izjave za radio ovaj i onaj, televiziju jednu, drugu, petu... U Lučkoj kapetaniji u Puli poklapali su telefone novinarima, govorili da ništa nema i da ništa ne znaju, a gasitelji koji su pohitali na more pred Rovinjem tako su cijelu priču i doživjeli.
Osim dobre volje i nešto opreme – nisu znali ništa. Brod je plamtio i samo je sreća što taj dan nije zapuhala vjetrina pa je Istra spašena od ekološke katastrofe koja bi se dogodila da su brod struje gurnule prema Rovinju ili Vrsaru.
Hrvatska je još jednom pala na testu brzine, organizacije i spremnosti da reagira. Svi su se koncentrirali na organizaciju kriznih stožera nebulozno dugog naziva, a brod je gorio, gorio i gorio. Ministri su se provozali pokraj buktinje, uslikali pred kamerama i rekli da stvar drže – pod kontrolom. Kakvom i kako nisu precizirali, no iste su noći iz Nizozemske doletjeli specijalci za požare. Ne, dakako, na poziv vlade zemlje kojoj prijeti katastrofa, nego na poziv pomorske kompanije koja sve i plaća.
Daleko izvan kontrole su lučki kapetan Lazarić i državni tajnik za more Branko Bačić, koji su uz pratnju kamera pod krmu ploveće buktinje došli dati izjave i naslikavati se u dimu. Ni jedan ni drugi nisu imali reći – baš ništa novo. Osim možda Lazarića, koji je smatrao da se pred Bačićem treba napraviti važnim i potjerati sve novinare – koji nisu došli snimiti njegovu izjavu. Svatko ima svoju svijetlu minutu u karijeri, vrijeme je i za Lazarića.
Kako bilo, požar će na turskom brodu gasiti Nizozemci, teglit će ga Talijani, a u rezalištu paru dići netko treći. Sve to pred nosom nama, u čijem se moru sve dogodilo i koji “stvar držimo pod kontrolom”.