Cvjetnica – Cvjetanje mukama

Danas se slavi Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje. Kršćanski vjernici u liturgijskome slavlju slijede Isusov nevjerojatni obrat. Uglavnom isti narod koji ga dočekuje kao slavodobitnika pred njim stere haljine i u znak odobravanja maše palminim granama te se u vrlo kratkom vremenu pretvara u narod koji traži njegovo raspinjanje.

Taj je strašni obrat središte misterija Isusove muke i smrti, ali u perspektivi Uskrsa. Da nema te perspektive, Isusova bi proslava, kao i sama muka i smrt, bile manje-više povijesno zabilježiv događaj i ništa više. No upravo nečuveni vazmeni obrat predstavlja središnji razlog liturgijske proslave i u srcu je kršćanskoga kulta.

Zbog toga vjernici svih generacija, ako s Isusom proživljavaju trenutke odobravanja, ali i progona i stradanja, s njime povezuju i nadu u vazmenu preobrazbu. Znakovito je da je upravo prije početka Velikoga tjedna u Zagrebu predstavljena knjiga don Ante Bakovića “Hrvatski martirologij XX. stoljeća”, koja govori o 663 katolička svećenika, redovnika, redovnica, novaka i bogoslova žrtava totalitarnih režima prošlog stoljeća.

Ta vrijedna knjiga argumentirano i potresno svraća pogled prema žrtvama totalitarizama, uglavnom ipak komunističkoga režima, ne zato da se patološki potencira mržnja koja ih je ubila ili pak zaziva osveta, nego da se naglasi pobjeda istine vjere. Vjernik, i kad se čini da zbog svoje vjere gubi, u konačnici dobiva. Samo vazmena preobrazba mučeničkoj smrti daje pozitivan predznak i predstavlja novu supstanciju za pravednije oblikovanje ljudskoga društva.

No, to je uvijek osobni izbor. Kolektiviteti su ili okvir odgovornih osobnih uvjerenja ili su manipulacija. Masa koja kliče i masa koja raspinje kolektiviteti su jednakih naboja koji mogu i pogrešno slaviti i pogrešno osuditi. Isus pred svim manipulativnim kolektivitetima stoji uspravan i svoje poziva da ga slijede.

**********
Otkrivao sam u sebi razloge koji u samo jednom danu mogu preokrenuti oduševljenje u osudu, odobravanje u prokletstvo, simpatiju u mržnju. Otkrio sam ranjivost i nestalnost svog unutarnjeg bića. Otkrio sam nepouzdan duh, nesklonu put i volju osamostaljenu, taštu i nestalnu. Pa ako i nisam došao dotle da Te potpuno odbacim, ipak sam otkrio da Te previđam i zaobilazim.

Do jučer jedini Učitelj, odjednom si stranac, netko meni nepoznat. U meni se miješaju Ivanova privržena ljubav i Petrova izdaja, ravnodušna procjena svjetine i bol žena na gradskim vratima. Otkrivam da Tvoja osuda i hod za križem još uvijek traju i da Te slijede baš nakon naših proslava i klicanja. Tvoja se “cvjetnica” – cvjetanje mukama – u nama nastavlja.