Crkveni izlaz iz krize

Upravo u vrijeme kada se zahuktala anticrkvena kampanja o crkvenoj nezainteresiranosti i bešćutnosti za gospodarsku krizu u Hrvatskoj, s Kaptola je probila informacija da se u okrilju Hrvatskog Caritasa intenzivno «kuhaju» svojevrsne antirecesijske mjere. Vodstvo Caritasa čak je apeliralo nedavno na Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije, koje se sastalo nedavno u Zagrebu zbog sastavljanja dnevnog reda proljetnog zasjedanja HBK, da pod obavezno uvrsti tu točku dnevnoga reda na svoju sjednicu. «Naprosto ne možemo sjediti skršetnih ruku», objasnio je ravnatelj Caritasa vlč. Ivan Milovčić.

Caritas se, moramo priznati, u posljednje vrijeme povukao s javne pozornice i uljuljkao u osrednjost uhodanih božićnih i sličnih akcija. Posljednji put javnom je scenom «žario i palio» kada je predstavljao i lobirao za neradnu nedjelju, koja mu se posve izbila iz ruku i pretvorila u žareće političko, svjetonazorsko i ideološko pitanje. Caritas, kao najoštrija oštrica crkvenog suosjećanja sa socijalnom stvarnošću, ne može sebi dopustiti luksuz pasivnog promatrača. Pogotovo u krizi ovakvih razmjera.

Najavom ozbiljnih mjera (SOS prodavaonice, financijski fondovi, edukacija) Caritas je ovoga tjedna Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj dao sasvim novo lice. Mnogi Crkvi zamjeraju preveliku navezanost na materijalno, gradi se megalomanski, od države novac dobiva i javno i tajno.

Mnogo toga je netransparentno. Premda je svima jasno da se takvo ponašanje može pripisati oskudici i trpljenju u socijalizmu, mnogi su na Crkvu, tj. njezino vodstvo i službenike, spremni gledati kao na svojevrsne parazite u društvu. Zaboravilo se čak i na ratna vremena, u kojima je upravo ta ista Crkva podnijela golemi humanitarni teret. Dojam je, naime, da je Crkva bogata i još k tome – bahata.

No, kriza je očito vrijeme čišćenja uma, pa su tako u mnogim (nad)biskupijama i caritasima shvatili da se ne može tek tako promatrati kriza. Takvo probuđenje i samoj će Crkvi pomoći da «propuše» svoju mrežu, u kojoj su npr. mnogi župni caritasi zakržljali. I upravo se od njih najviše očekuje, jer doslovce znaju lica svih potrebnih.

I uspije li najavljena Caritasova «antirecesijska akcija», Crkva će dobiti novi legitimitet i snagu za druge socijalne akcije u hrvatskom društvu. Pred kojima je financijska i gospodarska kriza čak možda i malen zalogaj, jer treba zahvatiti u dubinu društvenih promjena. Mijenjajući sebe, Crkva je u stanju promijeniti i društvo oko sebe. Promijeniti i ljude i njihove odnose da, na putu prema Kraljevstvu Nebeskom, još i na zemlji osjete dodir pažnje i blagostanja.