Crkva mora biti osjetljiva za siromašne, ali i ostala socijalna pitanja

Možda je M. A . i zaslužila otkaz. Crkva je poslodavac kao i svaki drugi i ima pravo otkazati ugovor o radu osobi s kojom ga je potpisala. Međutim, za Crkvu, kao poslodavca, vrijede sva pravila koja vrijede i za druge poslodavce. No na nju se posebno odnosi onaj dio o socijalnoj osjetljivosti. Neki anonimni poslodavac može biti debelokožac što se tiče sudbine radnika koje otpušta pa ne štedi ni majke ni invalide, ni mlade ni stare. Crkva bi trebala imati druga mjerila. Čini se da je u ovom slučaju ta socijalna neosjetljivost razlog ljutnje mnogih svećenika koji su čuli za sudbinu te žene i iznenadni otkaz koji je upravo dobila.

Službeni Kaptol zacijelo će opet za sve optužiti medije, kao što su, nakon što su u javnost procurili planovi o Političkoj školi u Kumrovcu, izjavili da se “neprijatelji Crkve služe lažima kako bi po tko zna koji put zbunili ljude, unijeli podjele, pokušali pojačavati nesnošljivost prema Crkvi i njenim pastirima prikazujući ih kao neosjetljive za siromašne i općenito za socijalna pitanja, gramzive i isključivo navezane na materijalno”.

Na žalost, slučaj fizioterapeutkinje M. A. dodatno pojačava dijagnozu koju si je Nadbiskupski duhovni stol vrlo dobro sam postavio.