Činjenice i mašta

Svojedobno se mnogo spominjala ona ljutita izjava Josipa Broza Tita o tome kako se naši suci drže zakona kao pijan plota. Ta je sentencija u sebi sažimala cijelo jedno shvaćanje prava, društva i politike, pa su je osobito novinari rado citirali. Citirali su je toliko da su na kraju usvojili njezine pouke i počeli je primjenjivati na vlastitu profesiju.

Kako bi se drugačije mogla objasniti pojava da naši novinari danas jedni drugima zamjeraju što se drže činjenica kao pijan plota? Jer, kad žele umanjiti vrijednost nekoga svog kolege, oni kažu kako mu je glavni nedostatak to što uvijek inzistira na činjenicama, a nema nimalo mašte. Kad žele ocrniti cijelu redakciju, oni obznane kako ona njeguje nemaštovito, činjenično novinarstvo.

A takve izjave podrazumijevaju i druge, važnije i dalekosežnije stavove. U njima se prešutno tvrdi kako novinarstvo ne počiva na činjenicama, nego na mašti. Činjenice se, dakle, mogu preoblikovati onako kako je to mašti potrebno. Napis nije dobar u onoj mjeri u kojoj je istinit, nego u onoj mjeri u kojoj je maštovit.

Kakve posljedice to ima u neposrednoj praksi, moglo se vidjeti upravo ovih dana. Jedan je moj kolega dobio nagradu za životno djelo, i o tome je bila vijest i u središnjem televizijskom dnevniku. Ali, u toj vijesti je slavodobitnikovo prezime četiri puta krivo izgovoreno, jedanput u najavi i triput u samom prilogu. Mašta je tu došla do riječi čak na tri načina. Prvo, tako što je udarila pečat obliku te reportaže, te je ona bila ukrašena ne znam kakvim sve štosnim uvodima i efektnim poantama. Drugo, tako što se mašta proširila i na same činjenice, pa je novinar ključni podatak u svome uratku naprosto izmislio. Treće, tako što su urednici svakako zamijetili pogrešku, ali je nisu smatrali važnom, pa su stvar ipak emitirali.

Prema tome, tvrdnja da je važna mašta, a ne činjenice, može biti – kao što taj slučaj pokazuje – tek paravan za filozofiju šlamperaja. Ali, može biti i nešto gore od toga, naime ideologija prijevare. Jer, nekada se ogrešenje o činjenice smatralo propustom, a sad se ono promiče u kvalitetu. A kad se to jednom dogodi, onda su širom otvorena vrata svakom namjernom iskrivljavanju istine i svakoj manipulaciji. Pri tome nije najveći problem što se laže i dezinformira, nego što se tvrdi da je to dobro.

A tako daleko nije išao ni onaj tko je inspirirao taj način razmišljanja, naime Josip Broz Tito. On je smatrao da se zakona treba držati, ali da se ponekad može od njega malo i odstupiti, ako je to u višem interesu. A njegovi nas učenici danas uvjeravaju kako na zakone treba posve zaboraviti i kako činjenice nisu važne. Ukratko, nestalo je plota, a ostalo je samo pijanstvo.