Česi pamte München 1938.

Što očekivati od češkoga predsjedanja Europskom unijom, nije jasno nakon njegovih prvih dvadesetak dana. Česi su nalik Hrvatima i po tome što misle da sve znaju najbolje te što ih prati glas vječitih jamrala – prije no što mi itko pripiše ikakve predrasude, ističem “sukob interesa”: pradjed mi je za nastavnika u kastavsku preparandiju došao iz Libčica nad Vltavom – i po tome što vole drugima na nos nabijati da su “jedan od najstarijih europskih naroda”.

Premijer Mirek Topolanek, predstavljaući protekloga tjedna tri i pol sata europarlamentarcima prioritete češkoga predsjedništva, dobar je dio toga vremena potrošio da im objasni da je češki kralj a njemački i svetorimski car Karlo IV. začetnik “europskoga razmišljanja”.

– Europska unija slijedi taj srednjovjekovni univerzalizam jer daje prednost zajedničkome moralnome kodu i zajedničkome zakonskome temelju pred interesima mjesne moći – rekao je Topolanek, ali je odmah upozorio da se “Europi slobode, prava, zamisli i pravila” suprotstavlja “birokratska, tehnokratska i bezdušna Europa”.

No, iako je Lisabonski ugovor trebao “približiti Europu građanima”, upravo je Češka, uz Irsku, jedina zemlja članica EU koja ga još nije ratificirala. I to ponajviše zahvaljujući Toplanekovoj stranci ODS, koja i dalje zdušno zagovara naočigled propadajući bezdušni neoliberalizam. Iz Topolanekova nastupa u Strasbourgu nije nimalo jasnije hoće li češki parlament Lisabonski ugovor ratificirati u veljači, kao što je to bila najavila predsjedateljica Odbora stalnih predstavnika (COREPER) Vijeća EU češka veleposlanica Milena Vicenova.

– Lisabonski ugovor malo je lošiji od (trenutačno vrijedećega) Ugovora iz Nice, a malo bolji od sljedećega ugovora – riječi su kojima je Topolanek razljutio eurozastupnike, ali i irsku vladu, koja je za jesen o Lisabonskome ugovoru najavila novi referendum. Kako pokazuju najnovije ankete, danas ga podupire 55 posto Iraca, a prema Topolaneku, “protivi mu se 55 posto Čeha”.

Jedan od glavnih prioriteta češkoga predsjedništva, sigurnost opskrbe energijom, dodatno je naglasila trenutačna plinska kriza. A upravo bi Lisabonski ugovor postavio temelj zajedničkoj europskoj energetici, koja se danas samo usklađuje.

Topolanek je svoju izjavu objasnio parafrazom jedne češke dosjetke, no rijetki u EU smatraju da je sada vrijeme za šalu. Ipak, jedna druga šala, instalacija “Entropa”, koja će u atriju Vijeća EU visjeti tijekom češkoga polugodišta za europskim kormilom, a koja se sprda sa češkim stereotipima za svaku od zemalja članica, naišla je na mnogo veće odobravanje, vjerojatno zato što podsjeća na humor Montyja Pythona ili Sashe Barona Cohena. Samo su se Bugari jako uvrijedili kad su vidjeli da ih Česi doživljavaju kao zemlju zahoda čučavaca.

Za što brže uključenje Hrvatske u EU Česi će, najavio je Topolanek, “učiniti sve što mogu” jer je “pozitivan primjer Hrvatske ključan uvjet za održanje europske budućnosti ostalih zemalja zapadnoga Balkana”. Ljubljani je poručio da ukloni blokadu Hrvatske jer “dvostrani spor treba riješiti međunarodnom arbitražom”. A onda je koji dan potom, ponovivši sve to, dodao da “ne misli da Slovenija (blokadom Hrvatske) ugrožava strateški interes EU”. Pa je ponudio pomoć u rješavanju spora, dodavši da se Češka u njega neće dati uvući.

Malo više odlučnosti Topolaneku ne bi škodilo. Konačno, pamte Česi da je posljednji put kada je netko u Europi međunarodni ugovor uvjetovao ozemaljskim ustupcima – Hitler, u Münchenu 1938. – upravo Češka bila žrtvom.