Brajšin poučak

Bivša ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Jelena Brajša pravomoćnom presudom Županijskoga suda u Zagrebu oslobođena je optužbe za kažnjivo djelo skrivanja dokaza. Je li to i kraj priče?

Mediji nisu zadovoljni, ona sama ne izjašnjava se o oslobađajućoj presudi, a u crkvenim krugovima još se odvaguju stavovi. Netko će možda likovati, netko mudro prešutjeti cijelu aferu, no u javnosti je ipak ostao dojam. A on u kolektivnoj svijesti tinja kao pritajeni fitilj.

Njega su, ruku na srce, snažno, pa čak i napadno, oblikovali mediji. Ipak, treba li baš za sve kriviti medije?

Sada je javni dojam takav da ni oslobađajuću presudu ne gleda kao pobjedu pravde. Šteta je počinjena. Brajša jedina zna što je istina. Sud nije našao materijalnih dokaza za krivnju, a mediji i dalje staju u obranu žrtava. A u ovom slučaju to su djeca, k tome još i retardirana.

Nitko Brajši neće moći poreći da je cijeli život posvetila upravo njima. Nitko neće moći zanijekati silno humanitarno zalaganje Crkve. Ipak, ono što mediji (s pravom) ističu tiče se nedovoljne crkvene osjetljivosti za žrtve.

Pa i kad je izražavana, bila je kolokvijalna. Nedostajao je iskreniji i vidljiv čin. Kao da je bilo važnije oprati obraz Crkve i same bivše ravnateljice. Taj poučak iz Brajšina slučaja valjda ćemo shvatiti?