Bomba pod EU budućnost BiH

Nije prvi, a nažalost, ni posljednji put da se Bosna i Hercegovina suočila s terorističkim napadom. Ono što eksploziju u Bugojnu razlikuje od svih dosadašnjih (nekažnjenih) napada na policajce, političke dužnosnike, vjerske objekte, trgovačke centre i stambena naselja, jest činjenica da je ovaj put napadnuta izravno država!

Planski teroristički napad na zgradu policije usmjeren je izravno protiv države, njezinog ustavnog poretka i institucija.

To je snažan udar i na europsku budućnost Bosne i Hercegovine, jer će slike iz Bugojna sigurno u svijetu vratiti sjećanja na devedesete godine prošlog stoljeća.

U trenutku kada Europska unija treba donijeti konačnu odluku o potpunom ukidanju viza za građane Bosne i Hercegovine dogodio se teroristički napad koji ozbiljno kompromitira sigurnosni sustav ove zemlje i šalje loš signal u Bruxelles. Je li Bosna i Hercegovina s ovakvim problemima spremna za NATO i Europsku uniju, pitanja su koja će brojni protivnici proširenja ovih organizacija u Europi postavljati narednih dana. O konkretnim motivima će se sigurno znati više nakon obavljene istrage, ali nema dvojbe da je glavni osumnjičenik poznat po radikalnim vjerskim stajalištima i pripadnosti ekstremnim vahabitima, koji ne priznaju sekularnu državu. Iako to danas neće priznati, sigurnosne vlasti u Bosni i Hercegovini godinama su podcjenjivale ovaj problem, prihvaćajući stav kako je problem radikalnih vahabita “prenapuhan”. Na žalost, eksplozija u Bugojnu ih je demantirala.

Iako ne treba generalizirati i sve pripadnike vahabitskog, odnosno selefijskog pokreta u Bosni i Hercegovini, svrstati među teroriste, činjenica je da su njihove skupine na području Bugojna i cijele središnje Bosne vrlo opasne. Haris Čaušević, koji je osumnjičen za postavljanje eksploziva, od ranije je poznat policiji.

Verbalno je napao lidera Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejmana Tihića u jednoj bugojanskoj džamiji, prijetio neistomišljenicima, hodao naoružan gradom i godinama se nasilno ponašao, baš kao i nekolicina drugih sljedbenika selefijskog islamskog pokreta.

Da je problem radikalnih vjerskih skupina u Bugojnu i središnjoj Bosni “zapušten” svjedoči podatak da Rijad Rustempašić i njegovi pajdaši još nisu osuđeni za pripremu terorističkog napada i rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Treba znati da radikalnim vjerskim skupinama ne smetaju samo pripadnici drugih naroda i vjera, već i muslimani koji su “skrenuli s pravog puta”. Čaušević i drugi godinama su javno poručivali kako su se Bošnjaci udaljili od “pravog islama”, pa se bomba ispred policijske postaje u Bugojnu može se shvatiti i kao poruka ovdašnjim muslimanima.

Crni dan u Bugojnu tužna je prilika da se progovori o još nečemu. Već godinama se prešućuje da je upravo ovaj grad “crna točka” povratka Hrvata u svoje prijeratne domove. To što ostrašćeni vjerski radikali nesmetano provode silu po gradu, samo je jedan od razloga nepovratka Hrvata u Bugojno. Ne treba zaboraviti da još nisu kažnjeni odgovorni za ratne zločine nad bugojanskim Hrvatima te da se ovim gradom i danas mirno šeću osobe koje su odgovorne za ubojstva, nestanak i protjerivanje većine hrvatskog stanovništva.

Možda je ovaj žalosni događaj prekretnica, prilika za potpuni zaokret u odnosima unutar Bosne i Hercegovine. Prilika da se stane na kraj svim ekstremizmima, šovinizmima i isključivostima, koji sprječavaju put ove zemlje i njezinih građana i naroda u bolju budućnost. Za