Bogatstvo za krizmu?!

Kada sam prije pet-šest godina upitao kolegu iz poznate hrvatske katoličke misije u Njemačkoj, kako naši ljudi žive nakon ujedinjenja Njemačke i ulaska u EU, potužio mi se da je došlo do recesije i da je to pogodilo mnoge Hrvate.

 To se očituje, dodao je, i u tome da se sve veći broj ljudi za prvu pričest ili pak za krizmu svoje djece zadužuje kako bi pokazali barem privid nekadašnjih mogućnosti. Mislio sam tada da je to samo njemačka stvarnost. No, sve je više takvih slučajeva i u nas pri čemu se uvodi praksa da se i krštenja i prve pričesti i krizme slave kao mali pirovi.

Osobito nakon novoga hrvatskog raslojavanja na bogate i siromašne. Pozivaju se brojni gosti, odlazi se u restorane ili hotele, troši se za odjeću, za nakit, za darove, za snimanja, a nešto ode i za crkvene takse, za uspomene Nitko ne želi zaostati. Duh uspoređivanja dotle je zahvatio djecu da se može reći kako on bitno narušava narav tih slavlja.

Sakramenti danas, htjeli mi to priznati ili ne, s jedne strane postaju sve veće opterećenje za roditelje, kumove i za širu rodbinu, a s druge strane djeluju suprotno svojim osnovnim namjerama. Potrošački je mentalitet na uska vrata ušao i u sakramentalni život vjernika. Taj lanac bit će teško zaustaviti ako se ne dogodi odluka svjesnoga odustajanja od takve prakse.