Redoviti i izvanredni otkaz i prava nakon tih otkaza

Zakon o radu predviđa dvije vrste otkaza, redoviti i izvanredni. Kod prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla, posrijedi je poslovno uvjetovani otkaz, a ako radnik ne može izvršavati obveze zbog trajnih osobina ili sposobnosti, otkaz je osobno uvjetovan.

U redovite otkaze spada i onaj skrivljen ponašanjem radnika koji krši obveze iz radnog odnosa. Tada su otkazni rokovi dvostruko kraći od propisanih. Radnik može redovito otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, bez navođenja razloga. Opravdan je razlog za otkazivanje ugovora o radu, bez poštovanja otkaznog roka, slučaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od strane radnika ili poslodavca.

Takvo otkazivanje naziva se izvanredni otkaz ugovora o radu, a izvanredno se ugovor o radu može otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz. Radnik i poslodavac tad imaju pravo od strane koja je kriva za otkaz tražiti i naknadu štete. Ako otkaže poslodavac, radnik nema pravo na otpreminu, za razliku od redovitih otkaza, osim onih skrivljenih ponašanjem radnika.

Pravo stječe nakon dvije godine neprekidnog rada. Bez obzira otkaže li poslodavac redovito ili izvanredno, radnik ima pravo u roku od 15 dana od dana uručenja odluke o otkazu podnijeti poslodavcu zahtjev za zaštitu prava. Ne stavi li poslodavac otkaz izvan snage, radnik u roku od 15 dana ima pravo podnijeti tužbu nadležnom sudu radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza.