Nakon što se godinama protivio privatizaciji kompanije, sindikat kutinske Petrokemije iznenada je promijenio mišljenje. Dogodilo se to nakon smjene uprave i netom nakon razgovora s ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom.
Bez trgovine
Glavni sindikalac Željko Klaus odjednom više nema ništa protiv ulaska strateškog partnera i smanjenja udjela države ispod 51 posto u Petrokemiji, a niti se je suprotstavljao smjeni Josipa Jagušta s čelne pozicije iako se stalno zalagao za njegov ostanak. Zbog toga, ali i zato što uprava i Nadzorni odbor nisu znali za sastanak ministra sa sindikatima, morao je odstupiti još jedan član uprave, a neki dan povukao se i jedan član Nadzornog odbora. U nekim krugovima bliskim kompaniji već kruže informacije kako je ministar sigurno uspio nešto isposlovati sa sindikatima. No ministar Vrdoljak ima jednostavan odgovor.
– Strateški partner Petrokemiji je neophodan, a želja mi je da njihov ulazak ne bude praćen sukobom niti da čelništvo Petrokemije, čije je poslovanje u problemima, vode stranački ljudi – poručuje Vrdoljak.
Zato je ministar sjeo s dvadeset sindikalaca u baraku i četiri sata objašnjavao zašto su pomak i privatizacija Petrokemije važni te obećao da se politika neće miješati u poslovanje. A ništa drugo nije im ni mogao ponuditi, kaže nam izvor blizak ministru.
Spriječiti zatvaranje
Činjenica je da je posljednjih godina kad su konkurenti dobro poslovali, Petrokemija zbrajala gubitke, a da sada, kad je na tržištu svima situacija loša zbog pada cijena, za Petrokemiju se zbog kumuliranog gubitka poslovanje dodatno pogoršava. Prema podacima, godišnja je amortizacija u Petrokemiji 100 milijuna kuna, a ulaganje upola manje. Dugo je godina alibi za takvo poslovanje bio skupi plin, no sada se vidjelo da to nije razlog. Prema procjenama, novi bi vlasnik morao uložiti milijardu kuna, ali može se pretpostaviti da i računa na manji broj zaposlenih. Prema grubim procjenama u toj je tvrtki na tisuću tona instaliranih proizvodnih kapaciteta na godinu potreban jedan čovjek, što je 1200 ljudi, a Petrokemija ih ima 2300. Iako se spominje više potencijalnih ulagača u Petrokemiju, ministra su zasad posjetili predstavnici Agroferta i Borealisa koji se spominje i kao najveći kandidat.
Riječ je o kompaniji s kapitalom iz Austrije i UAE. Iz krugova bliskih mirovinskim fondovima, koji su prošli mjesec s državom sudjelovali u dokapitalizaciji Petrokemije, poručuju da im je najbitnije da je proces transparentan, da se javi što više kupaca i uvjeti budu dobri. Naš sugovornik kaže da ne bi ni trebalo biti ništa sporno za sindikate – jer je situacija u Petrokemiji takva da bez ulagača ta tvrtka neće opstati pa zato je to svakako bolja opcija nego zatvaranje tvornice. Prema nekim procjenama zatvaranje bi već i sada zbog gubitaka mogla biti opcija, no to bi značilo gubitak tržišta i zauvijek izgubljenu poziciju, koja se ipak, s novim vlasnikom, može zadržati, tim više što je gnojivo Petrokemije među kupcima hvaljeno.
>> Vlada uzalud čekala da Jagušt odstupi pa ga morala smijeniti