Kako se svi gradovi neminovno šire i privlače sve veći broj stanovnika, ne samo Zagreb, već sva veća središta u svijetu, gradovi postaju sve napučeniji, a arhitekti i inženjeri traže nove načine kako maksimizirati prostor, i u širinu i u visinu. Rezultat toga vidljiv je s bilo kojeg većeg brda u okolici Zagreba, sve veći broj nebodera koji dominiraju vizurom grada, od centra do granica grada, ali i širenje obiteljskih kuća. Na žalost svih ljubitelja života u neboderima i zadivljujućih pogleda na grad, našu svakodnevicu u zadnjih mjesec dana, osim pandemije, doslovno je potresla još jedna prirodna pojava, potres. I dok čekamo da se tlo konačno smiri, dovoljan je pogled na popularnu EMSC-ovu aplikaciju za prijavu potresa, koju Hrvati ruše iz dana u dan, kako bi shvatili da potresi nisu nešto što se desilo sada i to samo nama, već da diljem svijeta priroda pokazuje svoju snagu. Kako se povijest ponavlja, realno je za očekivati da će se ovakav potres ponoviti, možda sutra, a možda za 120 godina. Od te činjenice ne treba raditi paniku, ali važno je imati na umu da se pametnom gradnjom posljedice mogu unaprijed ublažiti, pa čak i neutralizirati.
Ako bi pojednostavili činjenice do najjednostavnijih osnova, možemo reći da nisu opasni potresi, već loše građevine koje ne mogu izdržati većinu potresa i energiju koja se oslobađa. Za razliku od ostalih prirodnih nepogoda, sami potres nas uglavnom neće dovesti u izravnu opasnost ako se nalazimo negdje u prirodi ili na polju, ali zgrade, mostovi i ostale građevine su te koje predstavljaju pravu opasnost. Primjer za to je i naš zagrebački potres iz ožujka, gdje su većinom nastradale starije zgrade kod epicentra i starija gradnja u centru grada, dok su novije zgrade, građene po protupotresnim standardima gradnje, pretrpjele manju materijalnu štetu, ali sačuvale stabilnost i strukturu građevine.
Moderna protupotresna gradnja
Mnogi Hrvati koji su planirali graditi kuću će zasigurno nakon ovog proljeća obratiti posebnu pažnju na standarde protupotresne gradnje, makar se radilo o „puhanju na hladno“. Kako bi doznali više o gorućim pitanjima gradnje koje sve zanimaju ovih dana, razgovarali smo s Prof. dr.sc. Boris Trogrlić, Fakultet Građevinarstva, arhitekture i geodezije.
Koliko su danas nove zidane zgrade projektirane i građene prema modernim propisima i normama sigurne od potresa?
Stupanjem na snagu Tehničkog propisa za zidane konstrukcije (2007.) u Hrvatskoj je započela obvezna primjena suvremenih europskih normi za projektiranje konstrukcija (EN Eurokodovi).
Eurokodovi su norme izrađene na temelju istraživanja i iskustava znanstvenika i inženjera - konstruktera od 1975. god., od kada se počelo raditi na njima, a do danas se kontinuirano poboljšavaju.
Konstrukcije se u potresnim područjima prema Eurokodu moraju projektirati i graditi tako da se ispune sljedeći zahtjevi: (1) Zahtjev da ne smije doći do rušenja uslijed potresa i (2) Zahtjev ograničenog oštećenja.
Zahtjevi se ispunjavanju dokazima temeljenim na proračunima zidane konstrukcije, a ovisno o nekoliko parametara među kojima su najvažniji: ubrzanje temeljnog tla na lokaciji građevine, vrsti tla, vrsti zidane konstrukcije i važnosti građevine.
Dakle, nove zidane zgrade, kada su projektirane i građene prema hrvatskih propisima i europskim normama, sigurne su za jačine potresa predvidive na području Hrvatske.
Pri tome se napominje da su zidane zgrade, projektirane prema hrvatskim normama i Eurokodu, proračunate na seizmičke sile koje su za oko 2-3 puta veće od seizmičkih sila na koje su se zidane zgrade proračunavale prije primjene hrvatskih normi i Eurokoda.
Unatoč značajnom napretku tehnika u proračunu konstrukcija, važno je naglasiti da je pravilno oblikovanje (projektiranje) konstrukcije ipak najbitnija faza u kreaciji seizmički otpornih građevina.
Koliko debljina zidova utječe na otpornost na sile potresa?
Debljina zidova važan je parametar otpornosti na potres, međutim ukupna površina nosivih zidova (u odnosu na tlocrtnu površinu zgrade, još je bitniji parametar za otpornost zidanih zgrada na potres. Nadalje, jako je važno postojanje zidova u oba glavna pravca građevine i njihov približno simetričan raspored. Konačno, pravilnost nosive konstrukcije gledano u tlocrtu i po visini - dobar je put za dobro oblikovane (projektirane) zgrade otporne na potres.
Danas su nam dostupna i moderna rješenja zidnih elementa i veziva kao npr. brušena opeka koja se lijepi ljepilom ili tankoslojnim mortom. Jesu li i koliko su ona bolja u odnosu na klasične načine zidanja?
Ziđe od brušene opeke (kao npr. Porotherm Profi) povezane ljepilom ili tankoslojnim mortom ima veću vlačnu čvrstoću, a s time i veću nosivost na vodoravne sile koje se javljaju upravo pri djelovanju potresa. Ziđe od brušene opeke bolje je od klasičnog ziđa jer se slom ziđa događa u pravilu u bloku, a ne u sljubnici blokova, što je inače „slaba karika“ klasičnog ziđa.
Kada pričamo o višestambenim zgradama danas se sve više koriste armiranobetonske konstrukcije sa ispunskim ziđem. Kakva su rješenja, a koja su prednosti takve gradnje?
Sustav od armiranobetonskih zidova i/ili okvira sa ispunskim ziđem je dobra kombinacija glavne nosive konstrukcije (a-b zidovi) i izvrsne toplinske ovojnice zgrade (ispunsko ziđe npr. Porotherm IZO Profi). Pri tome je važno ispoštovati zahtjeve za ograničenje međukatnog pomaka zgrade te ispunsko ziđe na ispravan način povezati s a-b konstrukcijom.
Povijest nam pokazuje da su ljudi tijekom tisućljeća gradili impresivne strukture, i da su ih razne katastrofe zauvijek uništile. Iako potresi jesu prirodna nepogoda i mogu prerasti u katastrofu, oni su isto tako samo seizmički valovi koji se šire zemljom i na koje možemo biti pripremljeni. Tijekom zadnjih par desetljeća inženjeri diljem svijeta su predstavili nove načine gradnje, a tvrtke poput Wienerbergera nove materijale koje omogućuju suživot s potresima.
Sadržaj omogućio Wienerberger