Predsjednik udruženja stranih ulagača i predsjednik uprave Siemensa Hrvatska Mladen Fogec smatra da je jedna od velikih prepreka većih stranih ulaganja u Hrvatsku naš mentalitet, uza znani problem česte promjene poreza. Kaže da strani ulagači u Hrvatskoj ostvaruju veći prihod uz manje zaposlenih, što govori o njihovoj efikasnosti, te da je na tržištu potrebna nova struktura zaposlenika.
Pozitivne promjene
Smatrate da je mentalitet važan čimbenik koji odbija ulagače?
Nažalost, često se događa da problem nisu propisi i zakoni, nego efikasnost ljudi koji ih moraju provoditi. Percepcija prema stranim ulagačima nije jednaka u cijeloj zemlji. Zato trebamo metode i alate koji će prisiliti javnu upravu da se na svim razinama ponaša isto. Ima i negativnih stajališta prema stranim ulagačima, kao da nisu poželjni.
Pitanje je što je to strano ulaganje, a što hrvatsko, jer primjerice mi, iako smo Siemens, ipak smo hrvatska tvrtka koja posluje po zakonima koji vrijede ovdje. Zato strana ulaganja kao takva ne bi trebala imati negativnu konotaciju. Svako ulaganje je korisno.
Izgleda da upravo mentalitet stvara razliku u veličini ulaganja na sjeveru i jugu Hrvatske.
Činjenica je da brzina izdavanja građevinskih dozvola ide u korist sjeverne Hrvatske. Na jugu je to lošije i mislim da lokalna samouprava ima velik utjecaj, a središnja vlast nema alata da prisili lokalnu vlast da se ponaša drukčije. Nedostaje poveznica središnje vlasti sa županijama, općinama, gradovima...
Ipak, treba biti objektivan i spomenuti da je na sjeveru lakše jer je zemljište većinom katastarski uređeno, za razliku od juga gdje zbog iseljenika ima više vlasnika i teže je dobiti dozvole.
Zamjerate, naravno, i čestoj promjeni poreza?
Netko tko ulaže gleda na isplativost investicije u deset godina. Ako se porezna politika mijenja, mijenja se i poslovni model investicije. Bilo koja promjena koja utječe na investiciju i trošak nije dobra. Poslovni model se u stvari tako mijenja, pa tako i isplativost investicije.
Ipak, pozitivne promjene vezane uz ulaganja u posljednje vrijeme su vidljive.
Agencija za investicije je agilna, trudi se, ali nema operativnu mogućnost djelovanja. No pomak je vidljiv. Primjerice u promjenama Zakona o radu, koji se odnosi na olakšavanje privremenog upućivanja radnika u inozemstvo. To nama kao tvrtkama koje su uložile u Hrvatsku, gdje trenutačno nema velikih projekata, puno znači jer ne moramo davati otkaz radnicima, nego ih možemo iskoristiti na projektima u drugim zemljama.
No, koliko god se strani ulagači žalili, treba priznati da postoje i ulagači koji ciljano kupuju poljoprivredno zemljište zbog nečijeg obećanja u prenamjenu.
Od obećanja se ne živi. Svaki ozbiljan ulagač dobro će provjeriti gdje ulaže, a očekivati prenamjenu zemljišta, to spada u kategoriju nagađanja. Tko investira ne treba obećanja, nego konkretne podatke.
Stranci efikasniji
Efikasnost stranih ulagača vidljiva je po podatku da uz manje zaposlenih ostvaruju veće prihode. No, bez obzira na to, zato upravo i postoje zamjerke zašto tako efikasne tvrtke ne zaposle još ljudi.
Treba jasno reći što znači imati isti prihod uz manje zaposlenih. Problem je prihvaćanje novog doba u kojem za neki posao više ne treba toliko zaposlenih.
Ali nova radna mjesta su potrebna, tj. treba ih na neki način kreirati.
Potrebna su, ali s novom strukturom. Moramo znati da u Hrvatskoj postoje kvalitetni i visokoobrazovani stručnjaci.
Primjerice, u Siemensu Hrvatska ima kvalitetnih kadrova koji imaju šansu da budu angažirani i na globalnoj razini. S druge strane, podaci pokazuju da Hrvatska u razvoj ulaže samo oko 0,7 posto BDP-a, a u inozemstvu se u razvoj ulaže dva do tri posto BDP-a. U SAD-u primjerice 80 posto doktora znanosti radi u realnom sektoru, a 20 posto u akademskoj zajednici, a kod nas 15 posto radi u realnom sektoru, a ostali u akademskoj zajednici.
Moramo se zato pitati za što školujemo naše stručnjake.