Bitka za Podravkina gazdu

Prođe li Vladin prijedlog Zakona o privatizaciji s organiziranim radničkim dioničarstvom (ORD), radnici koprivničkoga prehrambenoga diva, pod idealnim uvjetima, za 25% Podravke mjesečno bi pet godina izdvajali gotovo 200 eura iz plaća.

Bitka za Podravkinog gazdu vodi se na dva međuzavisna fronta - prvi je borba protiv neprijateljskoga preuzimanja, a drugi borba za političku prevlast i kontrolu kompanije između Damira Polančeca, potpredsjednika Vlade i šefa koprivničkoga HDZ-a, župana Josipa Friščića, predsjednika HSS-a, i Zvonimira Mršića, koprivničkoga gradonačelnika i SDP-ova zastupnika.

Raste  im cijena
Podravku se danas može kupiti za 380 milijuna eura, a usprkos osrednjemu poslovanju, cijena joj iz dana u dan raste. Prije tjedan dana vrijednost dionice preskočila je barijeru od 500 kuna i grabi prema dvostrukoj nominali (nominala je 300 kuna).

Više od 20.000 dioničara drži 74 posto vlasništva, a pod kontrolom državnih fondova 26 je posto. Ne zna se koliko toga udjela država zapravo može prodati, jer dio je rezerviran za obeštećenje negdašnjih vlasnika, a dio je u mirovinskome fondu i, po logici stvari, u igri za namirenje duga umirovljenicima. No, pod pretpostavkom da će u privatizaciju putem ORD-a 25 posto, vrijednost toga paketa od 1,35 milijuna Podravkinih dionica je oko 700 milijuna kuna.

S predloženim 40-postotnim diskontom radnicima ta bi cijena pala na još uvijek visokih 420 milijuna. Uđe li u ORD 6000 radnika, dakle gotovo svi koji rade u Hrvatskoj, svaki bi trebao uložiti oko 70.000 kuna. Uz bankarski kredit s osam posto kamata na pet godina to znači svakomjesečno izdvajanje od oko 1300 kuna ili blizu 200 eura iz plaća.
Tolikome interesu za ORD nada se menaždment, dok su u sindikatima oprezniji. Jednostavna računica pokazuje da ako u otkup dionica uđe samo 3000 radnika, mjesečni iznos penje se na nepodnošljivih 2600 kuna.

Obrana od preuzimanja
Motiv Podravkina poslovodstva za lobiranje i potiho animiranje radnika za ORD je u sprečavanju neprijateljskoga preuzimanja kompanije, a takvih je pokušaja, otvorenih ili prikrivenih, u zadnjih desetak godina od Todorićeva Agrokora do norveškog Rieber&Sona i srbijanske Delte bilo mnogo.

S druge strane, Mršić i Friščić, kao Polančecovi politički protivnici i nedodirljivi koalicijski vladari u Koprivnici i županiji, nedavno su izišli s prijedlogom da se 25 posto plus “zlatna dionica” daju lokalnoj upravi, po modelu Sunčanoga Hvara. Friščić je nedavno također uspio vrbovati nekolicinu Podravkinih menadžera, predvođenih jednim članom uprave, da se javno učlane u HSS. Jedno je sigurno - bitka za Podravku, čiji se ishod očekuje najesen, u izbornoj godini još će se samo zaoštriti.